TEMA: Vjerujete li da vrijedite?

Autor: Hazim Fazlić

TEMA: Vjerujete li da vrijedite?

Socijalna pravda i jednakost ljudi pred Bogom ne mogu se postići pasivnim odnosom prema životu i misiji. Prvi muslimani oslobađaju robove, hrane gladne, vraćaju dugove prezaduženima, pomažu putnicima, poštuju komšije, čuvaju emanete. Oni su pomagali svoju zajednicu, znali su da vrijedi ideja koju nose u srcu, djelima su pokazivali njenu snagu – gdje smo tu mi?

Društveni aktivizam je namjerna akcija s ciljem postizanja društvene promjene. Namjera je da se društvo ili svijet mijenja nabolje, shodno vremenu i prilikama u kojima se živi. Islam od početka traži društveni aktivizam i proaktivne vjernike. Nakon što je Muhammed, a.s. dobio objavu, Allah dž.š. mu zapovijeda: „Ustani i opominji.“ (Kur’an, 74:2)

Poslanik radi na individualnoj i kolektivnoj promjeni i reformi društva toliko da ga neki zapadni pisci nazivaju jednim od najvećih reformatora ljudskog roda. (Vidi npr.: Michael H. Hart The 100: A Ranking of the Most Influential Persons in History, Citadel, 2000)

U islamu, reforma se naziva islah. Odatle je i salih ili salihun o kojima nam Kur’an često govori. Saleha – jaslehu ( ili yasluhu) znači „biti ispravan, dobar, poboljšati se, napredovati, uspjeti, biti pobožan.” Salleha –jusallihu: „učiniti nešto boljim, popraviti, obraditi.” Saleha –jusalihu: „pomiriti se, dogovoriti se,“aslaha – juslihu: „reformirati, prilagodti, reažurirati.“ (Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo 1997)

Početak islama obilježila je reforma u odnosu čovjeka prema Bogu odnosno duhovnosti te u odnosu čovjeka prema društvu – socijalnoj pravdi. Muhammed, a.s. nije uznemirio Kurejšije samo zbog učenja da je Bog jedan, već i zbog socijalnih promjena shodnih takvom učenju. Poslanik, a.s. zahtijeva prava za žene, djecu, robove, siromahe, potlačene.

Pri dolasku u Medinu, Poslanikova poruka je jasna:” O ljudi, širite selam, održavajte rodbinske veze, hranite gladne, klanjajte noću dok drugi spavaju, ući ćete u Džennet sa selamom.” (Tirmizi i Ibn Madže)

Socijalna pravda i jednakost ljudi pred Bogom ne mogu se postići pasivnim odnosom prema životu i misiji. Prvi muslimani oslobađaju robove, hrane gladne, vraćaju dugove prezaduženima, pomažu putnicima, poštuju komšije, čuvaju emanete. Ebu Bekr, r.a., jedan od najbližih drugova i saradnika Muhammeda, a.s., cijeli svoj imetak daje za islam, kupuje osam robova za 40 hiljada dinara i poklanja im slobodu. Osman, r.a., petkom kupuje robove i oslobađa ih, oprema vojsku za Tebuk donirajuć i ukupno 900 deva. Muhammed, a.s. i prvi muslimani mijenjaju ljudske živote. Tradicija društvenog aktivizma nastavlja se u sljedećim stoljećima što sa sobom nosi širenje države i prihvatanje islama od Španije do Indije i Kine.

Zašto društveni aktivizam?

Društveni aktivizam je vjerska obaveza koja se čini radi Allaha, a ne zbog dunjalučke koristi. Brojni ajeti i hadisi nas upućuju na društvenu angažiranost i njenu važnost. „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu… “ (Kur’an, 5:2) „hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!“ (Kur’an, 76:8-9)

Briga za druge i okolinu u kojoj živi duboko je usađena u načela islama i obvezujuća za svakog muslimana. Musliman je društveno biće koje se ne može izolirati radi obožavanja Boga, a zanemariti svoju ulogu i odgovornost prema društvu ili porodici. (Madžellat el-Ahkam, 2001)

Naš društveni angažman ne koristi isključivo drugima. Pri objašnjavanju motiva i prednosti doniranja i volontiranja kreće se prvo od onih koji to čine. Pomažući drugima, pomažemo sebi. U jednoj od definicija volonterizma se kaže da je to: „aktivizam za unapređenje sebe, drugih pojedinaca, zajednica, društva i/ili svijeta. Volontiranje zauči „predanost“da se založite za plemenitu stvar i za dobro drugima!

O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite. (Kur’an, 22:77)

Činiti dobro drugima prije svega je naša korist, na Ovom svijetu i Budućem. Aktivizam nam pomaže upoznati nove ljude, naučiti nove vještine i steći iskustva te pomoći zajednicu. Istraživanja pokazuju da društveni angažman i pomoć prijateljima, rodbini ili potpunim strancima, poboljšava fizičko zdravlje i raspoloženje. Osobe koje pomažu drugima su općenito sretnije, zdravije, smirenije i aktivnije. (Post, Stephen G. “Altruism, Happiness, and Health: It’s Good to Be Good.” International Journal of Behavioral Medicine, vol. 12, no. 2, 2005, str. 66–77)

Aktivizam će u naše duše unijeti smirenost i zadovoljstvo. Pomažući drugima zahvalniji smo Bogu za blagodati koje smo od Njega primili i koristimo blagodati da pomognemo drugima. Intelektualno se uzdižemo jer pred sobom imamo viziju, a da bismo bili produktivni svaki korak moramo uskladiti s njom.

Društveni angažman koristi drugima otklanjanjem tuge, nedaće, duga i gladi. Pomaganje drugima bolje je od dobrovoljnih ibadeta. Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je neko od ashaba upitao: „O Allahov Poslaniče, ko je od ljudi najdraži Allahu? “Pa je on, s.a.v.s., rekao: „Allahu najdraži čovjek je onaj koji je najkorisniji ljudima. I Allahu najdraže djelo je radost koju doneseš muslimanu, ili da od njega otkloniš tugu, ili da za njega vratiš dug, ili da od njega odagnaš glad. A da idem sa svojim bratom muslimanom kako bih mu pomogao pri nekoj potrebi draže mi je nego da čitav mjesec provedem u džamiji u itikafu”. (Taberani)

Ljudi nalaze brojna opravdanja zašto nisu društveno aktivni. Od toga da nemaju vremena, da imaju preča posla, da su u organizacijama i grupama koje traže volontere neiskreni ljudi koji nisu pravi muslimani, do toga da smatraju da već ima puno onih koji volontiraju i društveno su aktivni, te njihov doprinos nije neophodan. Ipak, onaj ko je spreman pomoći sebi i drugima naći će i razloga i načina da to učini.

Društveni aktivizam zavisi od afiniteta osobe, okoline u kojoj se živi i potreba vremena. Svi imamo vještine, hobije, strasti i područja djelovanja. Također, ono što je aktuelno u Bosni i Hercegovini, možda nije aktuelno ili problem u Njemačkoj ili Americi, i obratno. I svako vrijeme ima svoje potrebe, probleme i prioritete. Neki izazovi poput gladi, siromaštva, bolesti i slično se provlače u svakom dobu, a možda i u većini mjesta.

Godine, spol, nacionalnost, socijalni status i nivo obrazovanja ne bi trebali biti prepreka da krenemo u volonterske projekte. Uvijek postoje ljudi kojima je potrebna pomoć i institucije kojima je potreban jedan ili dva sata volonterskog rada. Znanje je bogatstvo. Svako ima određeno znanje, vještinu, zanat i iskustvo koje je nekom potrebno i može biti od koristi. Nijedna vještina se ne smije zanemariti, bilo da se radi o učitelju, vodoinstalateru, električaru, računovođi ili kompjuterskom stručnjaku. Jedan sat vremena u sedmici, ili u mjesecu ili u šest mjeseci, koji posvetimo činjenju dobra, može nekog osloboditi duga, dati mu novu životnu šansu, učiniti ga sposobnim i znanijim. Naš jedan sat nekoj organizaciji, našoj džamiji, školi ili nekoj drugoj instituciji može uštedjeti na hiljade maraka, dolara ili eura.

Principi društvenog aktivizma

a. Individualna odgovornost

Nerijetko smo obeshrabreni i bespomoćni pred naizgled nerješivim problemom ili negativnom aktivnošću pojedinaca ili grupe. „Šta će moja briga i djelovanje učiniti ako vlade i milioni ljudi ne učine ništa? “„Ne mogu promijeniti svijet, pa zašto se mučiti da bilo što promijenim? “

Svim pojavama, događajima i problemima trebamo pristupati kao muslimani. Razumijemo ulogu na Ovom svijetu. Testirani smo i bit ćemo nagrađeni ili kažnjeni na Sudnjem danu. Islam promoviše individualnu odgovornost – odgovorni smo samo za svoja, a ne za djela drugih ljudi. „I nijedan griješnik neće grijehove drugog nositi. “(Kur’an, 35:18)

Poslanik, s.a.w.s. nas uči da je svako pastir i bit će pitan za svoj djelokrug.

Ne možemo nahraniti sve gladne u Bosni ili u svijetu, niti možemo pomoći svim izbjeglicama ili azilantima. Ne možemo zaposliti sve nezaposlene, niti izliječiti svu djecu. Ne možemo sve podučiti. Allah dž.š. nas neće pitati za rezultate naših djela, već za napore jer su rezultati u Allahovim, a ne u rukama ljudi. Svaki korak koji učinimo da poboljšamo stanje u mjestu u kojem živimo, rezultirat će nagradama od Allaha dž.š. Bog Dragi nas neće pitati možemo li spasiti svu djecu iz Sirije, ali ako smo podržali bar jedno dijete, to je veliko dostignuće. Nećemo odgovarati da li smo značajno smanjili emisiju CO2, ali bit ćemo odgovorni ako nepotrebno trošimo Božje blagodati.

b. Međusobna povezanost

Drugi princip kojeg se pridržavamo u aktivizmu je da svijet oko nas smatramo sistemom povezanih različitih živih organizama i minerala koji podržavaju i ovise jedni o drugima. Stoga ne brinemo samo o sebi, nego i drugim ljudima, životinjama, biljkama i mineralima. Sve što je na zemlji tiče nas se jer je sve povezano i ovisi jedno o drugom, a čovjek je halifa na zemlji koji brine da se ravnoteža te povezanosti ne naruši. Muhammed, a.s. je rekao: „Zemlja je džamija (mjesto za klanjanje) pa gdje god te zatekne namaz, tu klanjaj.“Poruka prvog halife Ebu Bekra njegovim vojnicima primjer je suvremenim muslimanima kako razviti osjećaj prema okruženju. U najtežim vremenima sukoba i rata on vojsci zapovijeda da paze na svako živo biće na Zemlji. „Gledajte! Nemojte biti neiskreni. Nemojte nikoga prevariti. Ne sakrivajte plijen kojeg se domognete. Nemojte nikoga osakaćivati. Ne ubijajte stare, djecu i žene. Nemojte paliti palmino drveće. Ne sijecite voćke. Nemojte klati kozu, kravu ili kamilu, osim u svrhu hrane. Naići ćete na ljude koji su se odrekli svijeta i sjede u manastirima. Ostavite ih na miru. “

Društveni aktivizam je vjerska obaveza koja se čini radi Allaha, a ne zbog dunjalučke koristi. Brojni ajeti i hadisi nas upućuju na društvenu angažiranost i njenu važnost. „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu… “(Kur’an, 5:2. 2) „hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! “(Kur’an, 76:8-9)

Briga za druge i okolinu u kojoj živi duboko je usađena u načela islama i obvezujuća za svakog muslimana.

c. Mogućnost učenja

Treći princip kojeg se pridržavamo je stalno učenje, usavršavanje, napredovanje i mijenjanje nabolje. Korijene ovog principa nalazimo u kazivanju o stvaranju čovjeka. (Kur’an, 2:30-31)

Dragi Bog je Adema naučio imenima svih stvari i povjerio mu mandat namjesnika na zemlji zbog sposobnosti da uči, bira i gradi. Oni koji konstantno uče, čitaju i studiraju, koji su inovativni i otvoreni za nova iskustva, vještine i proizvode, koji usvajaju,odbacuju ili prilagođuju, su lokomotiva ljudske civilizacije. Svi ostali su samo prikačeni vagoni koji nijemo hode već određenim tračnicama.

Nakon što uvidi da je pogriješio, Adem se vraća svome Gospodaru, kajući se i moleći Ga za oprost. Kao zajednica i pojedinci naučili smo da su familije, grupe, zajednice i civilizacije napredovale učeći iz vlastitih i grešaka prethodnih generacija. Neko je rekao da nije na gubitku onaj koji padne, već onaj koji poslije pada ne ustane. Individualno i kolektivno posrtanje ne smije biti razlogom obeshrabrenosti, beznađa i klonulosti, već povod da se iz svake životne lekcije i historijske epizode, izvuče pouka i obogati vlastito iskustvo.

Kao muslimani imamo ulogu građana svijeta. Ideja rada za bolju zajednicu ili društvo nije i ne treba biti ograničena samo na muslimane, već se širi na društvo, vlastitu zemlju i svijet uopće. Malim zalaganjem ćemo jednu ili više osoba osloboditi modernog ropstva duga, beskućništva ili nezaposlenosti. Možda ćemo jednim svojim aktom postati drugi Ebu Bekr i u našoj okolini pojedinim ljudima promijeniti život nabolje. Ko zna, možda se naša skromna grudva dobročinstva pretvori u lavinu dobra koja će širu okolinu promijeniti nabolje.