TEMA: U borbi protiv infodemije

Autor: Selman Selhanović

Širenje lažnih vijesti danas je, neminovno, sve prisutnije u našim životima. I ne samo to. Njihovo je širenje, pogotovo putem interneta i društvenih mreža, postalo brže nego ikada. Informacije nas time naprosto okupiraju i ulaze u sve pore života. I ne samo da mogu biti lažne i nepotrebne, nego mogu imati i štetne posljedice. U vrijeme pandemije koronavirusom vijesti itekako mogu unijeti nesigurnost, pa i paniku među ljudima, kao što je to bio slučaj u Iranu gdje su 44 osobe preminule od trovanja krijumčarenim alkoholom u pokušaju da se izliječe od Covida-19. Ili recimo, informacije koje su doprinijele da neke trgovine u većim gradovima naprosto budu “opustošene’’. Na taj način je došlo i do nestašica sredstava za dezinfekciju ruku ili maski za lice. Treba ukazati i da nedostatak maski može uzrokovati nesporazume i pometnju jer zakon propisuje njihovo obavezno nošenje.

Također, izvještavanje novinara odjevenog u “svemirski skafander’’ iz mjesta pogođenog epidemijom može znatno pospješiti osjećaj straha kod stanovništva. Svako pretjerivanje u tom smislu dolijeva “ulje na vatru’’, što ni u kom slučaju ne smije biti pravilo.

Takvim prilozima mediji ne rade najbolje svoj posao već izazivaju dodatnu paniku, umjesto da adekvatno obavještavaju stanovništvo. To je, u načelu, uočljivo kod svih medija – domaćih i stranih. Reakcija ljudi najbolje govori o razmjerama ove vrste pogrešnog informiranja. Naprimjer, građani su reagirali su tako što su, pred najavljenom opasnošću, potrčali kupoviti hranu. Informacija o anonimnom virusu koji će ugroziti njihove živote nagnala ih je da pokrenu osnovne mehanizme preživljavanja. Jedino na što su mogli da utječu bila je nabavka hrane.

Različite interpretacije informacija

Svjedoci smo prisutnosti velikog broja raznih interpretacija informacija o stanju epidemiološke situacije koje se šire putem društvenih mreža i profila. Situaciju dodatno komplicira činjenica da se prema sadašnjim kaznenim zakonima, kod nas i u regiji, širenje lažnih vijesti putem društvenih mreža ne smatra nekim težim kaznenim djelom. Još je problematičnije što novčane kazne to ne mogu ni spriječiti.

Naprosto, nemoguće je izdvojiti onog ko izmišlja lažne vijesti, jer i takve osobe najčešće nesvjesno prihvataju lažnu vijest, te je plasiraju nekom drugom. Možda su neki od nas, htjeli ili ne, prenijeli neku od takvih lažnih vijesti. Problem se time, dakako, usložnjava i otežava rad nadležnih institucija (policije, regulatorne agencije i sl.) u suzbijanju negativnih pojava. To stvara dodatnu nesigurnost među stanovništvom, a mediji ih putem dostupnih komunikacionih kanala mogu još više pospješiti i ubrzati. A brzina, istakli bismo, donosi i nekontroliranost. Stoga, oni koji prenose takve informacije trebaju biti oprezni i pridržavati se one narodne mudrosti – “dva puta mjeri jednom kroj’’. Naravno, ovo važi i za konzumente, tj. čitatelje i gledatelje.

Međutim, lažne vijesti same po sebi nisu tolika prijetnja koliko li nekritičko prenošenje. Na pitanje jedne privatne TV- kuće kako ljudi gledaju na pojavu korona virusa, većina ih se izjasnila da to nije u tolikoj mjeri opasna bolest koliko je “teorija zavjere’’. Radi se o tome da je, uslijed nedostatka medijske pismenosti i valjanih informacija, ljudima jednostavnije povjerovati u nešto takve naravi. Novinari to trebaju znati te nastojati svojim konzumentima, odnosno građanima, plasirati vijesti koje nisu tipa “šokantno’’ i “katastrofalno’’. Potrebno je samo rukovoditi provjerom informacija koje im, prije svega, dolaze iz zvaničnih izvora: Ministarstva zdravlja, Instituta za javno zdravstvo, Svjetske zdravstvene organizacije i sličnih institucija. Javni mediji u BiH se u skladu s time i ponašaju, dok se isto ne može reći za sadržaje prezentirane na društvenim mrežama.

Kako pronaći vakcinu protiv dezinformacija?

Sa neprovjerenim informacijama koje, u dobroj namjeri ili ne, šire paniku među stanovništvom dolazi i do širenja mnogih predrasuda i netrpeljivosti prema određenim demografskim i dobnim skupinama. Neslane šale putem vibera i društvenih mreža samo produbljuju virusom izazvane prilike. Manipulacije u novinarstvu s te strane, svakako, treba spriječiti i ukazati na potrebu provjeravanja informacija. Borba protiv dezinformacija u doba pandemije se otuda javlja kao nužna i hitna. Insistirajući na tome, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) epidemiju korona virusa – na medijskom polju kao jednom segmentu djelovanja – stručno je nazvala “infodemijom’’. Problem je detektiran u pretjeranoj količini informacija zbog čega je teško pronaći onu pravu i identificirati rješenje. U doba pandemije korona virusa i opasnosti po život ljudi, nužno je spriječiti konfuziju i nepovjerenje koji mogu nastati u društvu. Da bi se to izbjeglo, prije nego što se pronađe vakcina protiv virusa koju svi iščekuju, biće potrebna i vakcina protiv dezinformacija. Najbolja prevencija u medijskom prostoru jeste strategija koju je i Svjetska zdravstvena organizacija preporučila, a to je – koristiti pouzdane kanale za pojačavanje tačnih informacija zasnovanih na dokazima. U tu svrhu, prenošenje provjerenih informacija o samim problemima može biti dobar vid prevencije u razvoju epidemije.

Odgovornost novinara i medija

Dakako, vijesti danas zahtijevaju pažljiviju provjeru izvora, kao i onoga što se prenosi. Uslijed želje svakog novinara da donese ekskluzivnu i provokativnu informaciju, dešava se brže širenje lažnih vijesti. Kada to uvide, mediji koji su je prenijeli prije će prešutjeti, nego li demantirati navode novinara, držeći se one – ne treba se “vaditi’’ i sad “talasati’’.

S druge strane, sada je znatno olakšano (putem interneta) provjeriti tačnost informacije. Ako uzmemo u obzir da su prije informacije dolazile sa jednog izvora i da im se kako-tako vjerovalo, današnji čitatelji i gledatelji ne provjeravaju vijesti, nego ih prihvataju ili odbacuju u zavisnosti od toga šta im se sviđa odnosno šta žele čuti. To stvara zabunu i dovodi do pojave raznoraznih teorija zavjere tipa – ova epidemija je dirigirana kako bi se smanjio višak ljudi i sl. Na društvenim mrežama lažne vijesti su, nadalje, dobile i dobivaju na snazi da bi, zahvaljujući “maštovitim forumašima’’ bile još utjecajnije. Tako je, sa pandemijom kao pošasti koja je pogodila cijeli svijet, širenje lažnih vijesti postalo teže kontrolirati. Prenošenje lažnih informacija na način da su one crne i tragične po društvo je naišlo na plodno tlo, a razlog se može pronaći u nedovoljno razvijenoj kritičkoj svijesti stanovništva. Radi se o manjku medijske pismenosti. Naime, medijski prostor boluje od viška informacija i naše nesposobnosti da izaberemo ispravnu informaciju. Novinari se utrkuju da prezentiraju informacije kako bi zadovoljili norme i poslodavca, a oni kojima su te informacije namijenjene ne mogu sami odvojiti “žito od kukolja’’ i pronaći one ispravne. Medijska tehnologija im u tome ne može odviše pomoći jer novi mediji veoma teško uočavaju granice između provjerene informacije i lažnih vijesti – one formalno izgledaju isto, bilo da se radi o Facebooku, Twitteru ili Instagramu. Slično je i sa pretraživačima (Google, Yahoo) gdje se pretraga personalizira u odnosu na digitalno iskustvo korisnika. Problem se, dakle, javlja u nekritičkom prenošenju. Ako nema argumenata i stručnih informacija, onda je izvjesno da će ljudi tražeći odgovore za ono što ne znaju i što se dešava oko njih i sami proizvoditi i širiti neprovjerene informacije. U situaciji koju ne možemo kontrolirati, bespomoćnost je i veća. Informacije tipa – rekao mi je moj prijatelj da je saznao od ovoga ili onoga da kao lijek postoji ovo ili ono, naprosto, doprinose samo većoj pometnji. Još kad znamo da ni epidemiolozi nisu sigurni do kada će pandemija trajati, nesigurnost se povećava. Svi očekuju presijecanje “gordijevog čvora’’ i konačan pronalazak vakcine protiv virusa. Do tada nam, uz medicinsku stručnost i organiziranost, preostaje disciplina građana i odgovornost novinara i medija. Medijima je u ovoj borbi najpotrebnija vakcina protiv dezinformacija. Do nje možemo doći kritičkim promišljanjem i svakim dobrom za sebe i druge. Kako medija tako i javnosti.