Rosenheim Džemat Džemat Bošnjačka Zajednica Rosenheim
TEMA: Zapostavljeni sunnet Poslanika, a.s.
SEDŽDA ZAHVALNOSTI
Od sunneta koji su zapostavljeni i rijetko se kada primjenjuju je činjenje sedžde zahvalnosti ( sudžudu-š-šukr) u raznim situacijama i okolnostima kroz koja prolazi čovjek u svakodnevnom životu.
Vrlo često vjernik je u situaciji da osjeća potrebu da se zahvali svome Gospodaru na nekoj blagodati koja mu je ukazana ili otklanjanju neke nedaće koje ga je zadesila. Od blagodati su: rođenje djeteta, izlječenje bolesnika, dolazak izgubljene osobe i tome slično. Najbolji način ispoljavanje te zahvale je da čovjek učini sedždu zahvalnost ( sudžudu-š-šukr), tj. da padne licem na tle i izrazi svoju zahvalnost u tom položaju. To i jeste najbolji način izražavanja zahvalnosti našem Stvoritelju, čime izražavamo svoje iskreno vjerovanje, uz iskazivanje pokornosti i poniznosti, spuštajući najčasniji dio našeg tijela, čela na zemlju. Tom prilikom dolazi do trostrukog načina zahvaljivanja Allahu, dž.š., srcem, jezikom i tijelom.
Sedžda je inače dio namaza bez kojeg on nije ispravan, stoga se izvršava ili blagim pokretom glave ili pokretom očiju, od strane onoga koji nije u stanju da je izvrši onako kako je propisana.
Sedžda zahvalnosti u Poslanikovoj, s.a.v.s., praksi
Na sedždu zahvalnosti nas upućuje naš uzor Muhammed, s.a.v.s., koji je tako postupao prilikom radosne vijesti.
Ebu Bekrete Es-Sekafi, r.a., pripovijeda ovako: „ Kada bi Vjerovjesniku, s.a.v.s., došla neka radosna vijest ili kada bi bio obradovan nekom viješću, on bi pao na sedždu iz zahvalnost Svemogućem Allahu.“(Hadis je hasen, a zabilježili su ga: Tirmizi, 1578, Ebu Davud, 2774 i Ibn Madže, 1394)
Sead ibn Ebi Vekkas, r.a., pripovijeda: „Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., iz Mekke u pravcu Medine. Kada smo prolazili u blizini brežuljka zvanog Azveza’, Poslanik, s.a.v.s., je sjahao sa svoje jahalice, podigao ruke i učio dovu, nakon čega se spustio Allahu, dž.š., na sedždu na kojoj je dugo ostao. Zatim se podigao, ponovo podigao ruke učeći dovu, se opet spustio Allahu, dž.š., na sedždu na kojoj je dugo ostao. Učinio je to i treći put nakon stajanja i učenja dove spustio se na sedždu. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Tražio sam od svoga Gospodara da mi dozvoli šefa’at / zauzimanje za moj ummet pa mi je to dozvolio za trećinu moga ummeta. Na tome sam se zahvalio svome Gospodaru padajući mu na sedždu. Nakon toga sam se opet obratio svome Gospodaru i dozvolio mi je to i drugoj trećini moga ummeta. Ja sam se i na tome zahvalio svome Gospodaru čineći sedždu zahvalnosti. To sam učinio i treći put, moleći svoga Gospodara za šefa’at mome ummetu, pa mi je dozvolio i kod posljednje trećine moga ummeta. Ja sam Mu se i treći put zahvalio sedždom zahvalnosti.“(Ahmed i Ebu Davud)
Abdurrahman ibn Avf, r.a., prenosi: Pejgamber, s.a.v.s., je učinio sedždu na kojoj je dugo ostao a zatim je podigao svoju glavu i rekao: „Došao mi je Džibril, a.s.., i obradovao me pa sam učinio sedždu zahvalnosti.“(Hadis je sahih a zabilježili su ga Ahmed i Hakim)
Bera’ ibn Azib, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., posao Aliju, r.a., u Jemen… Kada mu je Alija, r.a., poslao pismo u kojem ga obavještava da su oni prihvatili islam, Poslanik, s.a.v.s., je nakon toga učinio sedždu zahvaljujući se Allahu, dž.š., na tome.“( Bejheki i Tirmizi-sahih)
Ova praksa je bila zastupljena i u vrijeme ashaba, te se prenosi da je Ebu Bekr, r.a., učinio sedždu zahvalnosti kada mu je došla vijest o ubistvu Musjeleme koji je sebe proglasio poslanikom. Tako je postupio i Omer, r.a., kada je dobio vijest o pobjedi muslimana kod Jemame. Alija, r.a., je učinio sedždu zahvalnosti kada je među ubijenim neprijateljima našao Zu-s-Sudejju.
Način obavljanja sedžde zahvalnosti
Ova sedžda se čini samo jednom, za razliku od one koja se čini u namazu dva puta. Kod ove sedžde nije uvjet abdest, niti okretanje prema Kibli, niti pokrivanje glave (koje se uvjetuje ženama prilikom namaza), nego je dozvoljeno da se učini u takvoj situaciji u kojoj se čovjek nalazi. Na sedždi se može izgovoriti Subhane rabbije-l-e’ala, jednom, dva ili tri puta a mogu se učiti i druge dove zahvalnosti.
Važnost sedžde u islamu
Sedžda se u Kur’anu spominje na više od devedeset mjesta u raznim kontekstima, bilo da se govori o vrstama sedždi, propisima vezanim za džamije, činjenju sedžde od strane meleka, nebesa, zemlje, zvijezda, mjeseca, sunca i ostalih Allahovih stvorenja.
U opisu vjernika u Kur’anu se kaže da su to oni koji čine sedždu i ruku’ i da su na njihovim licima tragovi činjenja sedžde. Po tome će i Poslanik, s.a.v.s., na Sudnjem danu prepoznavati svoje sljedbenike. Vjerniku se zbog svake sedžde podiže stepen i briše jedan grijeh. Kada god vjernik učini sedždu šejtan zaplače, žaleći što nije poslušao svoga Stvoritelja.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Najbliži je rob svome Gospodaru kada je na sedždi, pa kada ste na sedždi mnogo učite dove.!“(Muslim, Ebu Davud, Nesai i Ahmed)
Džehennemska vatra neće doticati mjesta koja su padala na sedždu.
Ebu Hurejre, r.a., u dugom hadisu prenosi: „Pa kada se Allah smiluje kome hoće od stanovnika Džehennema, naredit će melekima da izvade iz vatre one koji su obožavali Allaha, dž.š., pa će ih oni izvaditi, a prepoznat će ih po tragovima sedžde, jer je Allah, dž.š., zabranio vatri da jede tragove sedžde. Tada će oni izaći iz vatre a cijelo tijelo će vatra peći osim onih dijelova koji su bili na sedždi.“(Buharija)
AUTOR: Dr. Fuad Sedic
Džemat Bošnjačka Zajednica Rosenheim e.V.
