Današnjom presudom je svijet potvrdio ono što svaki normalan čovjek već naveliko zna. Balkanski krvnik koji se u agresorskom ratu na BiH silijo na civilima, neduznim zrtvama, djeci, zenama i starcima, monstrum koji je odgovoran za GENOCID, koncentracione logore, masovne grobnice, masovna silovanja i najgnusnije zločine koji se mogu lahko usporediti sa zločinima nacista u drugom svijetskom ratu, osudjen je na dozivotnu robiju. Ova presuda potvrdjuje da je tvorevina koja je nastala na ovim temeljima koje je podzidao Radovan Karadzic a koja se zove entitet RS ništa drugo nego genocidna tvorevina. Srpski junak Karadzic koji se silio na golorukim Bošnjačkim narodom metamorfirao je u doktora Dabića i kao neopjevana kukavica krio se godinama zajedno sa svojim maloumnim jataganom Ratkom Mladićem.
Ali ni to mu nije pomoglo, kao što je kroz historiju poznato srbi svoje velikane ili sami ubiju ili ih prodaju (kao i Slobodana Miloševića) tako i ova dva monstruma na kraju završiše na zasluzenoj robiji. Ovom presudom srbi su za sav dunjalučki vakat dobili epitet naroda osudjenog za GENOCID. Ali kako kaze narodna poslovica: „ono čega se normalan stidi time se budala ponosi“. Tako i oni mahniti u srpskom narodu i dan danas veličaju GENOCID istim entuzijazmom kao i kosovsku bitku koju su izgubili, klica četništva i dalje klija medju maloumnim ovoga naroda koji se u okrilje Bosne naselio sa obranaka Karpata i čiji je dolazak na Balkan svjetska historija zabiljezila kao dolazak nezapamćenih divljaka koji su iza sebe ostavljali krvavi trag. Genetika ovih primitivaca prezivjela je stoljeća i ponovo procvala u Karadiću, Mladiću, Miloševiću i svim onima koji i dan danas u 21. stoljeću kače kokarde na svoje maloumlje. Na kraju ostaje zapisano, krivi su i Karadzic i Mladic i Milosevic i svi srbi, svi, i oni koji su činili zločine i oni koji ih nisu u tome spriječili, krivi su svi.