Mubarak Leylatul-Isra‘ wel-Mi’raj!

Period od Godine tuge pa do Hidžre (619.-622. po Isau, alejhisselam) predstavljao je kritično doba za Muhammeda, alejhisselam. Pritisci i progoni Kurejšija na njega i njegove sljedbenike u to doba doživljavaju svoju kulminaciju, tako da je njihova sigurnost sve više dolazila u pitanje. Doduše, milošću dragog Allaha lična bezbjednost Poslanika je, nakon kritičnog perioda neposredno nakon Ebu Talibove smrti, ipak značajno povećana nakon što se u zaštitu njegove mubarek ličnosti uključio kurejšijski rod Nevfel, tako da njegov život nije bio u neposrednoj opasnosti, ali su i dalje svi njegovi sljedbenici bili izloženi različitim stepenima i oblicima vrijeđanja, pritisaka i nasilja. U to vrijeme je izgledalo da je i sama njegova poslanička misija bila u velikoj opasnosti, jer broj muslimana bijaše još uvijek neznatan, a nijedno pleme ne pokazivaše ozbiljne želje da makar i razmisli o islamu, a kamo li da ga prihvati. Muhammed, alejhisselam, bijaše dovoljno čvrst u vjeri i imađaše dovoljno strpljenja da to podnosi, ali mu je svakako bila potrebna duhovna potpora i utjeha. Dragi Allah najbolje poznaje Svoje robove i zna kada im treba priteći u pomoć, pa Njegova, hvaljen za svagda neka je On, volja bijaše da upravo u tom kritičnom razdoblju Svome miljeniku i poslaniku podari najljepši dar i najjaču duhovnu potporu. Voljom i odredbom dragog Allaha Muhammed, alejhisselam, u jednoj noći po zemaljskom računanju vremena, bijaše proveden kroz svih sedam nebesa i doveden do najvećeg stepena blizine dragom Allahu do koje je, onoliko koliko mi znamo, neko stvorenje ikada došlo. U historiji i tradiciji islama ovo blagoslovljeno putovanje bi imenovano imenom “Mir’adž“, a mubarek noć u kojoj se ono dogodi imenom “Lejlei-Mir’adž“.[1]

Muhammed, alejhisselam, dakle, za vrijeme Mir’adža, uzdignut je sa planete Zemlje, putovao je kroz svemir, prošao kroz svih sedam nebesa i čak dospio u sfere iznad njih, sve do one visine koju mu je dragi Allah odredio krajnjom granicom koju je mogao, u fizičkom smislu, dosegnuti, gdje je došao do stepena krajnje bliskosti dragom Allahu, sa Njim razgovarao, vidio najveličanstvenija Znamenja svoga Gospodara i primio određena zaduženja, kao i mnoge veličanstvene pouke neizmjernog značaja i ljepote. Kao prevozno sredstvo koristio je jahalicu, nebesko biće nama potpuno nepoznato čije ime je “Burak“, a Muhammed, alejhisselam, ga je ljudima razumljivim jezikom opisao kao “bijelu životinju, nešto veću od magarca, a manju od mazge, koja korača brzinom pogleda“.

Razum savremenog čovjeka, u izuzetno velikoj mjeri oblikovan modernom naukom i njenim teorijama, iskustvu i eksperimentima, nikako nije sklon da prihvati mogućnost čovjekovog putovanju u svemir bez rakete odnosno svemirskog broda, bez skafandera koji bi ga zaštitio od okoline u kojoj, opet po mjerilima tog istog razuma, nikakav život nije moguć zbog nedostatka kisika, vode, ekstremno niskih temperatura, radioaktivnog kosmičkog zračenja itd. Iz ovih razloga za modernog čovjeka i njegov razum Mir’adž, kosmičko putovanje čovjeka na “običnoj“ jahalici preko granica onoga što mi danas zovemo svemirom, uistinu predstavlja pravu kušnju. To je, dakle, nešto što se ne može primarno nastojati shvatiti razumom, već se u to mora vjerovati ukoliko čovjek želi biti istinskim i iskrenim vjernikom; i to zbog toga što je ovo mubarek putovanje jasno i nedvosmisleno pomenuto u časnome Kur’anu tako da u njega nema sumnje:

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog (Mesdžidul-harama) u Hram daleki (Mesdžidul-aksa), čiju smo okolinu blagoslovili, da bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On je, uistinu, onaj koji čuje i vidi. (17:1)

Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje, uči ga Jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio – blizu koliko dva luka ili bliže – i objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?

On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehâa kod kojeg je džennetsko prebivalište, kad je Sidru prekrivalo ono što je prekrivalo, pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio, vidio je (Muhammed, alejhisselam) najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara. (53:1-18)

Dakle, za svakoga vjernika, muslimana, istinitost Mir’adža van je svake sumnje, jer on zna i svjedoči da je časni Kur’an uzvišeni Govor dragog Allaha, objavljen i dostavljen čovječanstvu na arapskom jeziku preko plemenitog meleka Džibrila i Allahovog poslanika Muhammeda, alejhisselam, te da je stoga cjelokupan sadržaj ove Knjige apsolutno čist od bilo kakve neistine ili pogreške i da u to, za onoga ko je upućen, nema sumnje:

… a on (Kur’an) je, zaista, knjiga zaštićena, laž joj je stranâ, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga. (41:41,42)

Elif, Lam, Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali. Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti. Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno – opominjao ih ti ili ne opominjao – oni neće vjerovati. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema. (2:1-7)

Prema tome, onaj ko je upućen, onaj ko uistinu hoće da vjeruje u Božije autorstvo cjelokupnoga kur’anskoga sadržaja, njemu je dovoljno to što je ovo mubarek putovanje samo pomenuto u Kur’anu. On više ne postavlja pitanja, a tada i njegov razum dobija umirenje, jer onda jasno vidi neospornu istinu, čak i sa logičkog stanovišta, u tome da apsolutno svemogućem Bogu, Stvoritelju Zemlje, planeta, zvijezda, galaksija i čitavog svemira, Odreditelju svih mjera i odnosa (koje mi danas pokušavamo imenovati kao zakone fizike, hemije, matematike, biologije itd), nije apsolutno nikakav problem sve to izmijeniti, kad god to On hoće, u bilo koju drugu kombinaciju, pa i takvu koja omogućava smrtnom čovjeku da na običnoj jahalici leti kroz svemir i preko svih sedam nebesa.

Na ovaj način vjernički smireni razum može posvjedočiti istinitost svakog čuda: Mu’džize[2] i/ili Kerameta,[3] tj. natprirodnih pojava koje se voljom i dopuštenjem dragog Allaha, jednog i jedinog Boga dešavaju u izuzetnim slučajevima.

Ovo mubarek putovanje odvijalo se u dvije etape. Prvo je Muhammed, alejhisselam, jašući na buraku, u društvu meleka Džibrila preletio rastojanje između Kabe (Mesdžidul-harama) u Meki i Bejtul-makdisa (Mesdžidul-aksa) u Jerusalemu, da bi ga odatle Džibril dalje poveo u nebeske sfere. U islamskoj tradiciji prvi dio putovanja imenovan je imenom “Isra“, a drugi, nebeski, kako to već rekosmo, imenom “Mir’adž“, a dragi Allah najbolje zna. Prije nego što, inša’Allah, krenemo govoriti nešto više o Israu i Mir’adžu, dopustite nam poštovani čitaoci dvije kratke napomene:

Interesantno je primijetiti da Poslanik ne polazi na nebesko putovanje, Mir’adž od Kabe, već biva prvo prebačen u Jerusalem tj. do Bejtul-makdisa i tek odatle počinje njegovo uzdizanje kroz sedam nebesa i dalje. Dakle, iako je, na bazi mnogih i kur’anskih i hadiskih izvora, bez sumnje jasno da je Kaba najsvetije mjesto i Allahov Bejtullah, iako je još od Ibrahima, alejhisselam, Hadž usmjeren ka Kabi, ipak Resulullah, koji je rođen “u dvorištu Kabe“, ne odlazi na Mir’adž odatle, već od Bejtul-makdisa u Jerusalemu. Ako ovu činjenicu povežemo sa nadaleko poznatim snom Jakuba, alejhisselam, kad je, spavajući na prostoru Bejtul-makdisa, vidio stepenice između neba i zemlje,[4] kao i sa vizijom Davuda, alejhisselam,[5] kada je vidio kako meleki pažljivo spuštaju Časnu stijenu (Sahra),[6] na prostoru Bejtul-makdisa (Mesdžidul-aksaâ), onda nas razmišljanje vodi ka jednoj veoma interesantnoj pretpostavci, da je voljom dragog Allaha, možda, uspostavljena najkraća i najbrža komunikacija između nebesa i Zemlje u vertikali iznad Bejtul-makdisa u Jerusalemu. Naravno, ovo je samo jedna pretpostavka ograničena svim slabostima ljudskog razuma, a samo dragi Allah istinu o svemu, pa i o ovome zna. Njemu neka je svaka slava i hvala i samo od Njega oprost i uputu molimo.

S obzirom da najviše informacija o plemenitim sadržajima ovog mubarek putovanja pronalazimo u vjerodostojnim zbirkama hadisa, mi smo se odlučili da preuzmemo sažet prikaz hadisa o ovoj temi što ih je sabrao rahmetli Abdulhalim Mahmud i iskoristio u svome djelu: “Isra‘ i Mir’adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)“.[7] Mi ćemo tako, inša’Allah, u tekstu koji slijedi navoditi citate iz ovog djela sa hadisima i nekim komentarima rahmetli Abdulhalima Mahmuda, a dragog Allaha molimo da mu oprosti njegove grijehe, učini mu boravak u kaburu ugodnim i po milosti Svojoj ga na Sudnjem Danu uvede u Džennet.

Početak putovanja

Muhammed, alejhisselam, je kad god bi bio u mogućnosti i kada bi mu zahtjevi lične bezbjednosti to dopuštali volio boraviti u dvorištu Kabe. Naročito je volio tamo boraviti u časovima noćnim, kada svetost Kabe u tišini koja okolo vlada, a ispod zvijezda koje kao da nekim posebnim, naročitim sjajem sjaje iznad arabljanskih prostranstava, dobiva neku posebnu čar i duhovnu ljepotu. Tako mu se desilo da je jedne noći, boraveći u Hidžru, malo utonuo u san, kada mu je neočekivano došao melek Džibril i probudio ga.[8] Da ova Džibrilova posjeta nije “obična“ i da ona sobom nosi nešto posebno i izuzetno značajno, Muhammedu, alejhisselam, je postalo jasno čim mu je plemeniti melek po drugi put[9] otvorio prsa, onda ih, zajedno sa srcem, izaprao Zem Zem vodom, te potom, donijevši jedan zlatni leđen napunjen mudrošću i imanom, cjelokupan njegov sadržaj izlio unutra i na kraju ponovo zatvorio prsa na kojima uopće nije ostalo nikakvoga traga od izvršene “hirurške intervencije“.[10] I ovo bijaše još jedna od velikih mu’džiza koju je dragi Allah darovao Svome plemenitom miljeniku i poslaniku, pošto je Muhammed, alejhisselam, sve to posmatrao u potpuno svjesnom stanju i nije osjećao nikakve boli. Nakon što je ovim činom Resulullahova mubarek ličnost očišćena sa svih strana, i iznutra i izvana, i duhovno i tjelesno, i racionalno i osjećajno, i razumski i srčano, te njegov iman dodatno povećan i upotpunjen, on postade potpuno spreman da krene na blagoslovljeno putovanje. Džibril mu tada dovede nebesku životinju bijele boje, veličine otprilike između mazge i magarca. Objasni mu da se ta vrsta nebeskih bića zove “burak“ i da ih je dragi Allah stvorio da služe kao jahalice Njegovim vjerovjesnicima i poslanicima u onim situacijama kada oni, Njegovom voljom, imaju blagodat, čast i obavezu putovati svemirskim prostranstvima i nebeskim sferama. S obzirom na takvu zadaću dragi Allah je vrstu nebeskih bića “burak“ obdario takvom moći da mogu letjeti brzinama kojima lete i meleki i da mogu na svojim leđima nositi mubarek vjerovjesnike i poslanike kroz sva svemirska prostranstva i kroz sve sfere nebesa i zemalja.

Muhammed, alejhisselam, je uzjahao na buraka koji se izdigao iznad Meke i, slijedeći Džibrila, poletio iznad Arabijskog potkontinenta u pravcu Jerusalema. Jedna interesantna islamka predaja kazuje nam da su na tom putu nakratko zastali na vrhu mubarek planine Turi Sinâ (Sinajska gora) na kojoj je dragi Allah razgovarao sa Musaom, alejhisselam, i objavio mu Tevrat, gdje je Muhammed, alejhisselam, klanjao namaz, da bi potom odletjeli u Bejtul-makdis. Ovu predaju bilježi hafiz Mehmed Karahodžić u svojoj knjizi o Sinajskoj gori odakle vam je, poštovani čitaoci, mi prenosimo u sljedećem citatu:

… U noći Israâ Džibril, alejhisselam, je rekao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem: “Siđi (s Buraka) i klanjaj“. Nakon što sam klanjao (riječi Muhammeda, alejhisselam, prim. autora), on me upitao: “Znaš li gdje si klanjao? Klanjao si na Turi Sinau gdje je Allah govorio Musau, alejhisselam“.

Na samom vrhu Turi Sinaâ u neposrednoj blizini nalaze se crkva i džamija. Crkva označava mjesto gdje je Musa, alejhisselam, primio ploče Tevrata, a džamija mjesto na kojem je klanjao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Tu je još i danas vidljiv trag kopita Buraka u stijeni, koji podsjeća na Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, noćno putovanje.

David Roberts u svome dnevniku navodi kako je 20. februara 1839. godine, vlastitim očima vidio taj trag …[11]

Isto tako, prenosi se da su u noći Israâ preletjeli iznad Musaovog, alejhisselam, kabura gdje ga je Muhammed, alejhisselam, vidio kako klanja u svome kaburu:

… Imami Muslim navodi predaju od Enesa, r.a., koji je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: ‚U noći mog israâ naišao sam pored Musaâ, a.s., koji je klanjao u svom kaburu‘.“

Et-Taberani navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., „naišao pored Musaâ, a.s., koji je klanjao u svome kaburu.“ …[12]

Vizije

Za vrijeme blagoslovljenog putovanja Israâ i Mir’adža, Muhammedu, alejhisselam, su bile prikazane mnoge vizije, simbolički prikazi ljudskih grijeha i dobrih djela. Ovi simboli su za sve nas od velike koristi jer jasno i “plastično“ prikazuju čime sve na ahiretu rezultira čovjekovo, i dobro i ružno, ponašanje na dunjaluku, a što svakoga ko iole u sebi ima imana, snažno upućuje da ozbiljno razmisli o sebi i svome ponašanju. Ove vizije su za nas sačuvane putem vjerodostojnih hadisa, a mi vam želimo, poštovani čitaoci, ako dragi Allah da, te hadise citirati iz knjige rahmetli Abdulhalima Mahmuda:

… U hadisu koji prenosi Et-Taberani i El-Bezzar navodi se da je „Alejhi-s-salatu we-s-selam, prošao pored skupine ljudi koji siju i istog dana žanju, a čim požanju, vrati se kako je i bilo, pa je Džibrila, a.s., upitao: – Šta je ovo? – A on je Odgovorio: – To su borci na Allahovom putu – (nagrada za) dobro djelo se uvećava do sedam stotina puta. On im daje dobit od onoga što su uložili (na Njegovom putu), a On je opskrbitelj najbolji.

Zatim je prošao pored skupine ljudi čije glave se lupaju kamenjem, a kada se razlupaju, povrate se u prvobitno stanje, mada im to kaznu ne ublažuje, pa je upitao: – Šta je ovo, Džibrile? – A on je odgovorio: – To su oni kojima je teško bilo dići glavu kada su trebali obavljati propisane namaze.

Zatim je naišao pored skupine ljudi obilježenih sprijeda i straga, koje izgone na pašu kao što se izgoni stoka, da im ispaša bude bodljikavo trnje, (džehennemsko stablo) zekkum i užareno kamenje, pa je (Džibrila, a.s.) upitao: – Ko su ovi? – A on je odgovorio: – To su oni što od svoje imovine nisu davali zekat, a Allah im nije nepravdu učinio, niti je tvoj Gospodar nepravedan prema (Svojim) robovima.

Zatim je prošao pored skupine ljudi pred kojima se u jednom kazanu nalazilo skuhano, a u drugom neskuhano i pokvareno meso, i oni su ostavljali skuhano, a jeli neskuhao i pokvareno meso, pa ga je upitao: – Ko su ovi, Džibrile? – A on je odgovorio: – To je čovjek od tvoga ummeta koji je imao dobru, zakonitu suprugu, a odlazio, noćivao i jutro dočekivao kod pokvarene žene, i žena koja je dobrog, zakonitog supruga ostavljala, a odlazila, noćivala i jutro dočekivala kod pokvarenog čovjeka.

Zatim je prošao pored čovjeka koji je sakupio toliko breme drva da ga ne može ponijeti, a na to dodaje još više, pa je upitao: – Ko je ovo, Džibrile? – A on je odgovorio: – To je čovjek od tvog ummeta kojem je povjerena društvena funkcija koju on ne može obavljati, a uz to se prihvata i dodatnih funkcija.

Zatim je naišao na skupinu ljudi kojima željeznim makazama režu usne i jezike, i kada ih izrežu, povrate se u prvobitno stanje, a to im ne ublažava kaznu, pa je upitao: – Ko su ovi, Džibrile? – A on je odgovorio: – To su govornici koji siju smutnju.

Zatim je naišao pored omanjeg kamena iz kojeg je izašao ogroman bik, koji je pokušao da se vrati tamo odakle je izašao, ali to nije mogao, pa je (Vjerovjesnik, s.a.w.s.) upitao: – Šta je ovo, Džibrile? – A on je Odgovorio: – To je čovjek koji rekne krupnu riječ, pa se zbog toga pokaje i to želi da vrati, ali nije u stanju.

Zatim je naišao na dolinu u kojoj se osjećao svjež i ugodan miris, i miris miska, i čuo se glas, pa je upitao: – Šta je ovo, Džibrile? – A on je odgovorio: – To je glas Dženneta, koji govori: – Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao. Jer, mnogo je mojih soba, moje svile i kadife, raznog platna i prostirki, i bisera i koralja, uz to srebra, a i zlata, čaša, zdjela i ibrika, i prijevoznih svih sredstava, meda, vode, mlijeka, vina… Zato daj mi obećano. A Allah mu odgovara: – Tvoj je svaki musliman i muslimanka, svaki vjernik i vjernica, svako ko vjeruje u Mene i u Moje poslanike, čini dobra djela i ništa Mi niti ikoga kao ortaka ili suparnika ne bude pripisivao. Ko se Mene bude bojao taj je siguran; ko Mene bude molio bit će mu uslišano; ko Mi šta uzajmi Ja ću mu to višestruko vratiti; ko se u Mene pouzda Ja sam mu dovoljan. Zaista sam Ja Allah, nema boga osim Mene. Ja ne kršim obećanja. Spašeni su pravovjerni. Slava Allahu, najboljem stvo­ritelju. – Zadovoljan sam – reče Džennet.

Zatim je naišao na dolinu iz koje se čuo ružan glas i neprijatan miris, pa je upitao: – Šta je ovo, Džibrile? – A on je rekao: – To je glas Džehennema, koji govori: – Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao. Jer, mnogobrojni su moji lanci i okovi, moje vatre i vreline, moje bodlje i smradovi, moje patnje nesnošljive. Do dna moga daleko je, a vatra mi je žestoka. Zato daj mi obećano. A Allah mu odgovara: – Tvoj je svaki mnogobožac i mnogoboškinja, svaki nevjernik i nevjernica, te svaki silnik koji ne vjeruje u Dan svođenja računa. Zadovoljan sam – reče Džehennem.

Zatim je (Vjerovjesnik, s.a.w.s.) nastavio put dok nije stigao do Bejtu-l-makdisa.“

U predaji koju navodi El-Bejheki, od Ebu Seida, stoji: „Neko me zovnu sa moje desne strane: – Pogledaj me, želim da te upitam – pa se nisam odazvao. Onda me neko zovnu sa moje lijeve strane, pa se ni njemu nisam odazvao.“

U istoj predaji stoji i ovo: „Uto se javi žena, otkrivenih ruku i nakićena svim ukrasima koje je Uzvišeni Allah stvorio, koja reče: – Muhammede, pogledaj me, želim da te upitam – ali se ni na nju ne osvrnuh.“

U istoj predaji stoji da mu je Džibril, a.s., rekao: „Onaj prvi što je zovnuo, to je židovski propovjednik. Da si mu se odazvao, tvoji sljedbenici bi se požidovili. Onaj drugi što je zovnuo, to je kršćanski propovjednik. Da si mu se odazvao, tvoji sljedbenici bi se pokrstili. A ona žena je simbol dunjaluka.“

U hadisu koji prenosi Ebu Seid navodi se da je vidio posudu u kojoj je bilo ukusno meso, koje niko nije jeo, i drugu, u kojoj je bilo pokvareno meso, koje su ljudi jeli. Džibril, a. s., mu je na to rekao: “To su oni koji ostavljaju dozvoljeno a jedu zabranjeno.“

U istoj predaji se navodi da je naišao na skupinu u kojih su stomaci bili poput kuća i kad god bi neko od njih uspio da ustane, odmah bi se strovalio. Džibril, a.s., mu je za njih rekao: „To su oni koji su se hranili kamatom.“

Zatim, da je naišao na skupinu čije usne su bile poput debelih gubica i koji su gutali žeravicu, koja im je izlazila ispod njih, te da je Džibril, a.s., rekao: „To su oni koji su bespravno jeli sirotinjski imetak.“

Zatim, da je prošao pored žena koje su bile obješene za dojke, budući da su činile blud.

Zatim, da je naišao pored skupine kojima sa njihovih strana kidaju meso i daju im da ga jedu, budući da su bili klevetnici i podrugljivci.

U istoj predaji stoji: „I tako sam stigao do Bejtu-l-makdisa, gdje sam svoju jahalicu privezao za halku za koju je vezivahu i prethodni vjerovjesnici, pa sam sa Džibrilom ušao u Bejtu-l-makdis i tu smo klanjali po dva rekata.“ …[13]

… Ibn Mirdewejh također navodi predaju preko Katadea, Mudžahida, Ibn Abbasa i Ubej ibn Ka’ba, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „U noći mog Israâ sam najednom osjetio ugodan miris, pa sam rekao: – Šta je ovo, Džibrile? – A on je rekao: – To je frizerka, njen suprug i njen sin. Češljajući faraonovu kćerku, iz ruke joj je ispao češalj, pa je ona rekla: – Ne bilo te, faraone! Kćerka je o tome obavijestila oca, i on ju je pogubio.“

Imami Ahmed, En-Nesai, El-Bezzar, Et-Taberani, El-Bejheki i Ibn Mirdewejh navode predaju sa sahih senedom, preko Seid ibn Džubejra, od Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: – U toku mog israâ naišao sam na ugodan miris, pa sam rekao: – Kakav je ovo miris? Rekoše mi: – To je frizerka faraonove kćerke i njena djeca. Njoj je ispao češalj iz ruke, pa je rekla: U ime Allaha! – Moga oca? – upitala je faraonova kćerka. – Moj Gospodar je i tvoj i Gospodar tvoga oca – rekla je ona. – Zar ti imaš gospodara mimo moga oca? – upitala je faraonova kćerka. – Da – rekla je ona.

Faraon ju je pozvao i pitao: – Zar ti imaš gospodara osim mene? – Da. Moj i tvoj Gospodar je Allah – rekla je ona.

On je potom naredio da donesu veliki bakreni kazan i da ga užare, a zatim da ih jedno po jedno bacaju u kazan. Kada je red došao na njeno dojenče, ono je reklo: – Izdrži, majko, i nemoj se pokolebati, jer ti si u pravu.

Potom je Alejhisselam rekao: – Četvoro novorođenčadi je progovorilo: ovo, Jusufov, a.s., svjedok, Džurejdžov drug i Isa, sin Merjemin.“ …[14]

… Ahmed i Dawud navode predaju, preko Abdurrahmana, od Enesa, r.a., koji je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: – Za vrijeme mog Mi’radža naišao sam pored skupine ljudi koji su imali bakarne nokte, kojima su trgali svoja lica i prsa, pa sam upitao: – Ko su ovi, Džibrile? A on je rekao: – To su oni koji su druge ogovarali i vrijeđali njihovu čast.“

Ibn Mirdewejh preko Katadea, Sulejman Et-Tejmijja, Suma­mea i Ali ibn Zejda, prenosi od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao:

„U noći mog Israâ naišao sam pored ljudi kojima usijanim makazama režu usne: kad god ih izrežu, one se vrate u prvobitno stanje, pa sam upitao: – Ko su ovi, Džibrile? A on je odgovorio: ­To su propovjednici tvoga ummeta koji drugima preporučuju ono što sami ne rade.“

Ibn Madždže, El-Hakim Et-Tirmizi (u Newadiru-l-usulu), Ibn Ebi Hatim i Ibn Mirdewejh prenose, preko Jezid ibn Ebi Malika, od Enesa, r.a., koji je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: – U noći mog Israâ sam na džennetskoj kapiji vidio napis: Milostinja (se nagrađuje) desetorostruko, a zajam osamnaestoros­truko, pa sam Džibrila upitao: – Zbog čega je zajam vrijedniji od milostinje? A on je rekao: – Zato što prosjak prosi, a ima, dok zajmoprimac ne traži u zajam bez velike potrebe.“

Ibn Mirdewejh bilježi predaju od Samra ibn Džunduba, koji je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: – U noći mog Israâ naišao sam na čovjeka kojem, dok pliva u rijeci, u usta stavljaju kamenje, pa sam upitao: – Ko je ovaj? Rečeno mi je: – To je onaj što se hranio kamatom.“

U predaji koju navodi El-Bejheki, od Ebu Seid El-Hudrija, i Ibn Ebi Hatim, od Ebu Hurejrea, stoji: „Kad naiđoh na skupinu ljudi sa stomacima poput kuća, kad god neki od njih ustane, odmah se strovali i rekne: – O Allahu, ne daj da nastupi Smak svijeta! U takvom stanju oni su na putu kojim prolaze povorke faraonovih sljedbenika; kad povorka naiđe, pregazi ih, a oni i dalje prizivaju Allaha. – Ko su ovi? – upitah Džibrila, a on mi reče: – To su pripadnici tvoga ummeta – oni koji jedu kamatu neće se dizati drugačije do kao što se diže onaj koga šejtan svojim dodirom obara.“ [15] …[16]

Veličanstveni namaz

Kada su došli u Jerusalem sletjeli su ispred ulaza u Bejtul-makdis. Tu je Muhammed, alejhisselam, ostavio buraka svezavši ga za halku za koju su i raniji vjerovjesnici i poslanici običavali vezati svoje burake i krenuo za Džibrilom koji ga je poveo unutra. Kada je ušao u unutrašnjost mubarek građevine Muhammed, alejhisselam, je shvatio da mu je data neizmjerno velika čast da bude učesnik jednog izuzetnog skupa, tako veličanstvenog da se sličan, veoma moguće, nikada nije desio u cjelokupnoj historiji ljudskog boravka na Zemlji, a dragi Allah najbolje zna, jer su se tada na jednom mjestu, unutar Svetog Mesdžida, drugog po značaju, u svetom gradu Kudsu (Jerusalemu), prijestonici zemlje koju je dragi Allah učinio blagoslovljenom, mubarek zemljom, okupili svi[17] Allahovi vjerovjesnici i poslanici,[18] što su odašiljani ljudskom rodu na Zemlji, da zajedno obave namaz i sedžde učine dragom Allahu, Živom, Bogu jednom i jedinom.

Možda bi se moglo reći, a dragi Allah najbolje zna, da je ovaj zajednički namaz još jedno jasno Znamenje koje upućuje na istinu da je vjera svih Allahovih vjerovjesnika i poslanika islam, samo što su oni ovu opću, univerzalnu vjeru, prema kojoj su i svi ljudi načinjeni, tumačili i formalno prakticirali kroz upute i zakone koje je dragi Allah njima objavljivao kroz Suhufe i Knjige koje su primali; te da u konačnici svi raniji vjerovjesnici i poslanici, bez izuzetka, imaju obavezu (što naravno obavezuje i sve njihove sljedbenike) da potvrde istinitost poslanstva Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, kao Allahove milosti svim svjetovima i da, u vremenu kada on bude odaslat, slijede Kur’an, Allahovu Knjigu ljudima preko njega objavljenu i njegovu praksu (Sunnet),[19] odnosno njemu objavljen Vjerozakon (Šerijat):

Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao obavezu uzeo: „Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?“ Oni su odgovarali: „Pristajemo!“; „Budite, onda, svjedoci“, rekao bi On, „a i Ja ću s vama svjedoćiti.“ (3:81)

Ovako razmišljanje, kako nam izgleda, a opet dragi Allah najbolje zna, mogla bi potvrditi činjenica da je prilikom obavljanja ovog veličanstvenog namaza imam bio upravo Muhammed, alejhisselam, kojega je melek Džibril uzeo za ruku i izveo naprijed po jednim predanjima, odnosno sami vjerovjesnici isturili naprijed po drugim predanjima, a dragi Allah najbolje zna kako je bilo:

… U predaji koju, od Enesa, bilježi Muslim, stoji:

„Ušao sam u Mesdžid (tj. Mesdžidu-l-aksa), klanjao dva rekata i zatim izašao, pa mi je Džibril, a.s., ponudio posudu sa vinom i drugu sa mlijekom. Nakon što sam odabrao mlijeko, Džibril mi reče: – Odabrao si fitret“, tj. odabrao si mlijeko, na kojem se temelji stvaranje.

Imam En-Newewi veli: „Pod fitretom se ovdje podrazumijeva predanost Allahu (islam) i slijeđenje pravog puta (istikamet).“

U Ibn Mes’udovoj predaji se dodaje:

„Ušao sam u Mesdžid i prepoznao vjerovjesnike: neki od njih su bili na kijamu, neki na ruku’u, a neki na sudžudu. Mujezin je proučio ezan i najavljen je namaz (tj. proučen ikamet). Stali smo u saffove, očekujući ko će nam imamiti. Džibril me je tada uzeo za ruku i proveo pred njih, pa sam im ja imamio.“

U predaji koju bilježi Et-Taberani, od Ebu Umameta, stoji: „Zatim je najavljen namaz (tj. proučen je ikamet), pa su se međusobno proturali, dok na kraju ispred sebe nisu proturili Muhammeda, s.a.w.s.“ …[20]

Imami Muslim u Sahihu navodi hadis od Abdulaziza da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:

… “…Tada sam vidio da sam u skupini (džematu) vjerovjesnika. Musa je stajao (bio na kijamu) u namazu. Izgledao je pomršav i čvrsto građen, poput ljudi iz plemena Šenue. I Isa, sin Merjemin, je stajao u namazu. Po sličnosti najbliži mu je Urve ibn Mes’ud Es-Sekafi. I Ibrahim je stajao na namazu. Najsličniji mu je vaš drug (podrazumijevajući pritom sebe) pa je nastupilo vrijeme (zajedničkog) namaza i ja sam im bio predvodnik (imam).“ …[21]

Osim što je ovaj veličanstveni namaz u Bejtul-makdisu ovjekovječen voljom dragog Allaha kroz mubarek sadržaje Kur’ana i Sunneta ostali su i neki “ovosvjetski“ tragovi i išareti koji podsjećaju na mubarek boravak Muhammeda, alejhisselam, na tom svetom mjestu, a dragi Allah najbolje zna:

… Na dijelu jednog mramornog stuba jugozapadno od Stijene, pod sandukom u kom se nalazi dlaka iz Pejgamberove brade, može se vidjeti Pejgamberovo stopalo iz noći Mir’adža. Okrugla rupa u sredini Stijene označava mjesto odakle se Pejgamberovo tijelo podiglo u više sfere. Sasvim blizu pokazuje se i sedlo Buraka u više mramornih komada.

Na zapadnoj strani Stijene pokazuje se otisak Džibrilove ruke, tj. mjesto gdje je pritisnuo Stijenu kada se htio uzdići sa Pejgamberom. Tačno nasuprot čuvaju se zastave Pejgambera, i Omera, kao i štit Hamzin. …[22]

A takođe postoji jedna islamska predaja koja nam kazuje da je nekim od kršćanskih svećenika[23] koji su tada hizmetili Hramu (tj. Bejtul-makdisu), bilo, Allahovom milošću, dato da uoče jasne znakove ovog događaja:

Kroz sedam nebesa do Sidretul-muntehaâ (Nebeskog lotosa) i dalje do krajnjeg stepena bliskosti (“granice dva luka“)
Nakon obavljenog namaza Muhammed, alejhisselam, je izašao iz Bejtul-makdisa, a melek Džibril ga je tada ponudio da odabere jednu od dvije ponuđene posude. U jednoj od njih bijaše mlijeko, a u drugoj vino. Resulullah, alejhisselam, odabra mlijeko, a Džibril mu tada reče da je odabrao fitret, izvornu srčiku cjelokupne egzistencije i prirodni put ka plemenitosti u svakom pogledu,[24] a to, kako plemeniti melek Džibril tada jasno izreče, bi povezano i sa zabranom vina na dunjaluku kako Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam, tako i svim pripadnicima njegova ummeta.

Potom se uzdigoše sa planete Zemlje i vinuše u nebeske sfere. Džibril, sada u svom nebeskom liku, letivši ispred pokazivaše put, a plemeniti burak ga je, noseći Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, na svojim leđima, slijedio u stopu. Leteći prostranstvima koje mi danas nazivamo svemirom ili kosmosom, pa i dalje od toga, oni prođoše kroz sfere svih sedam nebesa, sve jednu nad drugom, susrevši na svakoj od nebeskih sfera Ruhove nekih od Allahovih vjerovjesnika. Tako su susreli na prvom nebu Adema, alejhisselam, na drugom Jahjaâ i Isaâ,[25] alejhimesselam, na trećem Jusufa, alejhisselam, na četvrtom Idrisa, alejhisselam, na petom Haruna, alejhisselam, na šestom Musaâ, alejhisselam, i na sedmom Ibrahima, alejhisselam, koji bijaše naslonjen na Bejtul-ma’mur, veličanstveni Hram dragog Allaha na nebesima (nebeski Bejtullah) koji za meleke predstavlja isto što i Kaba za stanovnike Zemlje. Bejtul-ma’mur je, kako se prenosi, lociran na istom pravcu (vertikali), tačno iznad Kabe u Meki. Nepregledne mase meleka svakog trena hodočaste ovu “nebesku Kabu“, slaveći i veličajući dragog Allaha i tako ta veličanstvena ljepota zikra (spominjanja) i slavljenja dragog Allaha nikada ne prestaje … neopisiva ljepota kojom se dragi Allah čak i “zaklinje“:

Tako Mi Gore (Vet-Turi), i Knjige u retke napisane (ve kitabin mestur), na koži razvijenoj (fi reqqin menšur), i Hrama poklonika punog (vel bejtil-ma’mur).. (52:1-4)

Viđenje Bejtul-ma’mura ne bijaše jedino veliko Allahovo Znamenje na nebesima koje bi pokazano Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam, te blagoslovljene noći:

Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje, uči ga Jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio – blizu koliko dva luka ili bliže – i objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?

On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehâa kod kojeg je džennetsko prebivalište, kad je Sidru prekrivalo ono što je prekrivalo, pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio, vidio je (Muhammed, alejhisselam) najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara. (53:1-18)

Dakle, Sidretul-munteha (Nebeski lotos), blagoslovljeno nebesko drvo naredno je veličanstveno Znamenje koje tada vidje Muhammed, alejhisselam.

Međutim, niti Sidretul-munteha te noći ne bi krajnja tačka približivanja Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, svome Gospodaru. Tu, negdje u sferama Sidre, melek Džibril na jednom mjestu iznenada zastade. Kad ga Poslanik upita šta se zbilo, plemeniti melek mu odgovori da je on stigao do svoje krajnje tačke bliskosti dragom Allahu, tačke koju mu nikako nije dozvoljeno preći. Uputio je Resullaha, alejhisselam, u kome pravcu treba da nastavi i Muhammed, alejhisselam, je nastavio sam …

Tako, poštovani čitaoci, dolazimo do vrhunca ovog mubarek putovanja Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, no prije nego li pokušamo nešto kazati o tome, želimo vam, poštovani čitaoci, navesti citate iz ranije pomenute knjige rahmetli Abdulhalima Mahmuda sa hadisima koji govore o ovoj temi:

… lmami Ahmed je rekao: „Kazivao nam je Hasan ibn Musa, on od Hammad ibn Selemeta, on od Sabit El-Benanija, on od Enes ibn Malika, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:

“Dat mi je Burak. To je bijela životinja, nešto veća od magarca, a manja od mazge, korača brzinom pogleda. Uzjahao sam ga, pa me je nosio dok nisam stigao u Bejtu-l-makdis. Životinju sam privezao za halku za koju je privezivahu i ostali vjerovjesnici. Zatim sam ušao u Bejtu-l-makdis, klanjao dva rekata, a potom izašao. Džibril mi je ponudio jednu posudu sa vinom i drugu sa mlijekom. Odabrao sam mlijeko, a Džibril mi reče: – Odabrao si fitret (ono što je prirodno, prirodnu vjeru, tj. islam).

Zatim sam uzdignut ka dunjalučkom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: – Ko je? – On je rekao: – Džibril. – Rečeno mu je: – A ko je s tobom? – On je rekao: – Muham­med. – Rečeno mu je: – Zar mu je već upućeno poslanstvo? – Rekao je: – Da, upućeno mu je. – Tada nam je otvoreno, a kad tamo ­Adem, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka drugom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: – Ko je? – On je rekao: – Džibril. -­ Rečeno mu je: – A ko je s tobom? – On je rekao: – Muhammed. – Rečeno mu je: – Zar mu je već upućeno poslanstvo? – Rekao je: – Da, upućeno mu je. – Tada nam je otvoreno, a kad tamo – dvojica tetića (po majci), Jahja i Isa, alejhimu-s-selam, koji mi izraziše dobrodošlicu i poželješe svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka trećem nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: – Ko je? – On je rekao: – Džibril. – ­Rečeno mu je: – A ko je s tobom? – On je rekao: – Muhammed. ­Rečeno mu je: – Zar mu je već upućeno poslanstvo? – a on je rekao: – Da, upućeno mu je. – Tada nam je otvoreno, a kad tamo – Jusuf, a.s., kome je dato pola ljepote[26] i koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka četvrtom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: – Ko je? – On je rekao: – Džibril. ­Rečeno mu je: – A ko je s tobom? – On je rekao: – Muhammed. ­Rečeno mu je: – Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: – Da, upućeno mu je. – Tada nam je otvoreno, a kad tamo – Idris, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro. Uzvišeni Allah je rekao: Mi smo ga (tj. Idrisa, a.s.) na visoko mjesto uzdigli.[27]

Zatim smo uzdignuti ka petom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: – Ko je? – On je rekao: – Džibril ­Rečeno mu je: – A ko je s tobom? – On je rekao: – Muhammed. ­Rečeno mu je: – Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: – Da, upućeno mu je. – Tada nam je otvoreno, a kad tamo – Harun, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka šestom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: – Ko je? – On je rekao: – Džibril ­Rečeno mu je: – A ko je s tobom? – On je rekao: – Muhammed. ­Rečeno mu je: – Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: – Da, upućeno mu je – Tada nam je otvoreno, a kad tamo – Musa, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka sedmom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: – Ko je? – On je rekao: – Džibril ­Rečeno mu je: – A ko je s tobom? – On je rekao: – Muhammed. ­Rečeno mu je: – Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: – Da, upućeno mu je – Tada nam je otvoreno, a kad tamo – Ibrahim, a.s., naslonjen na Bejtu-l-ma’mur (melekska Ka’ba na nebesima), u koji svakodnevno ulazi sedamdeset hiljada meleka, koji se više ne vraćaju.

Zatim sam otišao do Sidretu-l-muntehaâ (nebeskog lotosa), čije lišće je bilo kao slonove uši, a plodovi kao zemljani vrčevi. S obzirom da je Sidru, po Allahovom emeru, pokrivalo ono što je pokrivalo, niko od Allahovih stvorenja nije u stanju opisati njenu ljepotu.

I Allah mi je objavio ono što je objavio, te stavio u dužnost pedeset namaza u toku dana i noći.

Kada sam prilikom spuštanja došao do Musaâ, a.s., on me je upitao: – Šta je tvoj Gospodar stavio u dužnost tvome ummetu? ­Rekao sam: – Pedeset namaza u toku dana i noći. – On mi je rekao: – Obrati se svome Gospodaru i moli Ga da to tvome ummetu olakša, jer to oni neće moći podnijeti. Ovo ti govorim na osnovu vlastitog iskustva sa Izraelćanima.

Obrativši se svome Gospodaru, rekoh mu: – Gospodaru moj, olakšaj mome ummetu, pa im je On olakšao za pet namaza.

Spustivši se do Musaâ, a.s., on me upita: – Šta si uradio? ­Rekoh: – Mome ummetu je umanjio za pet namaza. – On mi reče: – To tvoj ummet neće moći podnijeti. Obrati se svome Gospodaru i moli Ga da tvome ummetu olakša. – Pa sam – veli Allahov Poslanik – neprestano bio na relaciji između moga Gospodara i Musaâ, a.s., a On je mome ummetu olakšavao za po pet namaza sve dok mi, na kraju, ne reče: – Muhammede, njih je po pet namaza u toku dana i noći, za svaki namaz računat će se po deset, tako da će to biti po pedeset namaza. Ko naumi uraditi kakvo dobro djelo, pa ga ne uradi, pisat će mu se kao da ga je uradio, a ako ga uradi, pisat će mu se kao da je uradio deset. Ako naumi uraditi kakvo loše djelo, pa ga ne uradi, neće mu se ništa pisati, a ako ga uradi, pisat će mu se jedno loše djelo.

Zatim sam se – veli dalje Poslanik – spustio do Musaâ, a.s. i obavijestio ga, a on mi ponovo reče: – Obrati se svome Gospodaru i moli se da tvome ummetu olakša, jer to oni neće moći podnijeti. Na to mu je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: – Toliko puta sam Mu se obraćao da me je već stid.“

U ovakvoj predaji ovaj hadis navodi i imami Muslim.

U vezi sa ovom predajom El-Bejheki veli: „Mi’radž (putovanje kroz kosmos) bio je iste one noći kada je bio i alejhi-s-salatu we­s-selamov isra (putovanje od Mesdžidu-l-harama, u Mekki, do Bejtu-l-makdisa, u Jerusalimu).“

S tim u vezi Ibn Kesir veli: „Ovo što veli El-Bejheki ne­sumnjiva je i nepobitna istina.“

Prije nego što navedemo i druge hadise, želimo napomenuti da većina muhaddisa (učenjaka u nauci o Hadisu), fakiha (šerijat­skih pravnika) i mutekellima (islamskih teologa) stoje na stanovištu:

– da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., isra i mi’radž obavio iste noći i u budnom stanju,

– da ih je obavio i dušom i tijelom,

– da se to dogodilo nakon poslanja, tj. u periodu nakon primanja prve objave.

U vezi sa israom i mi’radžom, kako veli imami Ibn Hadžer, navode se brojna istinita predanja, od kojih se ne bi smjelo odstupati, budući da ona razumu nisu neprihvatljiva, te nema potrebe da se ona tumače u drugačijem smislu.

Da su se isra i mi’radž dogodili na snu, ili da je takvo putovanje bilo samo duhovno, Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., to niko ne bi poricao, s obzirom da se pojedinim ljudima (na snu ili na duhovnim putovanjima) mogu dešavati ne samo takve već i još začudnije stvari. Tako, recimo, ima ljudi koji sanjaju da idu na daleke pute, da odlaze i vraćaju se, da sklapaju ugovore i spo­razume, da viđaju rezultate i plodove tih ugovora i sporazuma. Dakle, da je posrijedi bio san, niko ne bi posumnjao u istinitost Iskrenog i Istinoljubivog, s.a.w.s..

Kada je Allahov Poslanik, s.a.w.s., o tom svom događaju obavijestio Ummihanu, r.a., rekavši joj da će o tome govoriti i drugima, bojeći se za njega, ona mu je rekla: „Oni ti neće vjerovati.“ I pored te njene sugestije, Salewatullahi we selamuhu alejhi, je među svijetom širio vijesti o tome, s obzirom da se istina mora obznaniti, pa se desilo ono što se desilo, o čemu će, ako Boga da, nešto kasnije biti riječi. …[28]

… Et-Tirmizi navodi predaju, za koju Ibn Mirdewejh veli da ima dobar sened, preko Abdurrahmana, da je Ibn Mes’ud rekao: „Alla­hov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: ‚U noći mog israâ sreo sam Ibrahima, a.s., koji mi je rekao: Muhammede, prenesi svom ummetu od mene selam i obavijesti ih da Džennet obiluje plodnim dolinama i pitkom vodom, a prisadi su mu riječi: Subhanallahi we-l-hamdu lillahi we la ilahe illal­lahu wallahu ekber, we la hawle we la kuwwete illa billahi-l-alijji­-l-‚azim‘.“

Ibn Ebi Harim i Ibn Mirdewejh navode predaju od Ebu Ejjuba El-Ensarije, po kojoj je Allahov Poslanik, s.a.w.s., u noći israâ naišao pored Ibrahima, a.s., koji mu je rekao: „Naredi svome ummetu da pripremi puno džennetskog prisada, s obzirom da je džennetsko tlo plodno i prostrano. Vjerovjesnik, s.a.w.s., je upitao: – A šta je džennetski prisad? On je odgovorio: La hawle we la kuwwete illa billah. …[29]

… Et-Taberani navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao: „Od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., sam čuo da kaže: ‚Za vrijeme mog israâ dospio sam do Sidretu-l-muntehaâ, čiji plodovi su bili poput zemljanih vrčeva.‘ “ …[30]

Vrhunac mubarek putovanja bijaše, dakle, oličen u, kako se prenosi, najvećoj počasti ikada datoj nekom od stvorenja: neposrednom kontaktu sa dragim Allahom i to na najvećem stepenu bliskosti, na udaljenosti simbolički iskazanoj kao udaljenost “blizu koliko dva luka ili bliže“.[31] Muhammed, alejhisselam, te noći se približi dragom Allahu, bliže nego što bilo koje stvorenje ikada može dosegnuti, što je opet sasvim jasan odraz Resulullahove, alejhisselam, najviše deredže (stepena) kod dragog Allaha između svih ostalih stvorenja.[32] Tu, na najvišim sferama krajnje bliskosti Rabba (Gospodara) i roba ostvari se neposredni kontakt i razgovor dragog Allaha sa Svojim miljenikom i poslanikom Muhammedom, alejhisselam, odabranika. Početni dio tog veličanstvenog razgovora osta za sjećanje svim generacijama muslimana do Sudnjeg Dana, jer ga svaki kljanjač ponavlja na svakom sjedenju u namazu:

… Muhammed (a.s.) je rekao: “Kada sam stupio u Arš, htio sam izuti svoju obuću. Tada sam čuo glas od Alla­ha: ‚Ne skidaj obuću! Arš i Kursijj su počašćeni pod tvojom obućom‘. Rekoh: ‚Moj Rabbe, mom bratu Mu­sau Si rekao: »Skini obuću svoju, ti si u svetoj dolini Tuva!«‘ Uzvišeni odgovori: ‚Približi Mi se, Ebul-Kasi­me! U Mene, Musa nije kao ti. Da, Musa je razgovarao sa Mnom, ali ti si Moj miljenik. Musa je tražio da Me vidi. Rekao Sam mu: »Nećeš Me vidjeti prije nego Moj miljenik«.‘ Zatim čuh glas iznad sebe: ‚Ja dižem hidžab (zastor) koji je između Mene i tebe!‘ Kad Allah podi­že hidžab, rekoh u zanosu:

‚Moj Odgojitelju: Ettehijja­tu lillahi ve-s-salavatu ve-t-taj-jibatu! – Najljepši selam Allahu i poštovanje i sva dobra djela!‘

‚Es-selamu alejke, ejjuhe-n-nebijju, ve rahmetullahi ve berekatuhu! – I tebi selam, vjerovjesniče, i Alla­hova milost i blagoslovi‘, reče Uzvišeni Allah.

Ja dodadoh: ‚Es-selamu alejna ve ala ibadillahi-s­-salihin! – Selam svim nama i svim dobrim robovima Allahovim‘. A Džibril, alejhi-s-selam,[33] uzdahnu: ‚Ešhe­du en la ilahe illallah, ve ešhedu ene Muhammeden abduhu ve resuluhu! – Svjedočim da je samo Allah Bog, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik‘.

Uzvišeni reče: ‚Približi Mi se, Ebul Kasime‘!; i ja se približih do najbližeg odstojanja. Upita me: ‚Čime ćeš Me počastiti, Moj Miljeniče‘? ‚Mojim robovanjem Tebi‘, odgovorio sam. Uzvišeni tada objavi: ‚Subha­nellezi esra bi abdihi lejlen… – Uzvišen je Onaj koji Svog roba prenese jedne noći …‘ [34] Onda me upita: ‚Šta tražiš od Mene‘? Odgovorih: ‚Ummet‘! ‚Pogledaj‘, ­reče On, Uzvišeni, ‚ispred sebe‘. Pogledao sam i vidio veliko, beskrajno more, a u njemu jedno drvo, na tom drvetu ptica i u njezinu kljunu malo zemlje, koliko jed­no zrno. Veličanstveni i Moćni reče: ‚More – to je Mo­ja milost, ono drvo – to je dunjaluk, ptica je tvoj um­met, a ona mrva zemlje u njezinu kljunu – to su grijesi tvoga ummeta. Da ona ptica ispusti onu mrvu zemlje ­da li bi se to primijetilo na morskoj površini? Nemoj bri­nuti za grijehe tvoga ummeta, Ja Sam Najmilostviji. Kad oni ne bi griješili, stvorio bih ljude koji griješe i op­raštao im‘. Još dodade: ‚Tvom ummetu je jedna trećina grijeha oproštena tvojim noćašnjim dolaskom, druga trećina će im biti oproštena tvojim šefa’atom na Sud­njem danu, a treća trećina će im biti oproštena Mojom milošću i oprostom‘.“ …[35]

Trenutno nam nije poznato u kojoj se zbirci hadisa citirana predaja nalazi, odnosno koju ocjenu prema kriterijima hadiske nauke ona ima, ali smo informisani iz za nas sasvim pouzdanih izvora da hadis slične sadržine, tj. hadis gdje se govori o učenju na tešehudu (ettehijjatu …) prenosi hazreti Abdullah ibn Mesud, a bilježe Ahmed i Nesai. Dragi Allah najbolje zna.

Autor Haris Čengić, www.znaci.com