Malo o pokrivenim ženama

Živjeti između brojnih sinonima za ženu koja nosi maramu je, u najmanju ruku, veoma zanimljivo.

Neki to zovu pokrivena, neki zabradjena (ovo ni ja ne razumijem), neki pobuljena i ima tu još nekih dobronamjernih pojmova, a Boga mi i onih koji to nisu.

Ovaj zadnji u Krajini nosi prizvuk ponižavanja, dok u Sarajevu kažu da je to časna titula žena koje su u službi promidžbe vjere i moralnih vrijednosti.

Nisu ni sve žene koje nose mahrame sinhronizovane, pa neke nose samo crne, druge vole u bojama ili šarene, a opet ima ih i dobar broj onih koje vole da ih ukrašavaju turbanima, nakitom ili neobičnim vezanjem.

I nije to tako prosto. Svaki taj odabir mnogo i govori o njoj, a nisu baš uvijek ni raspoložene prema izboru drugašijeg. I tako postoji ta jedna vrsta njihove međusobne interakcije zasnovane na odabranom našinu nošenja, odnosno vezivanja, ovog lijepog modnog detalja. Za njih je to mnogo više od toga, a ponekad bi im i bilo mnogo lakše da se tako i tretira jer bi, osjećam, bio mnogo prihvaćeniji.

Ovako su one u neprestanoj borbi, najčešće sa homoseksulanom populacijom u istom košu, jer to tobože opisuje istu vrstu slobode. Pa eto neko bi pomislio najveći rivali, a ono partneri.

S druge strane, dame koje ih ne nose,(ne samo dame, već i snažniji dio naše populacije) jako često imaju veliko neznanje o životu takvih žena. Imaju i velika očekivanja.

Tako su neka od pitanja: kako se one kupaju, da li s tim spavaju, primaju li pare za to, ako se jednom stavi smije li se ikad više skinuti, smiju li one voziti biciklo i role, hoće li ih izbaciti sa fakulteta, zašto kupuju lijepo rublje po prodavnicama, zašto nam je odbrusila kada smo joj dobacivali da je pristraha, zar ona ne treba u svakom trenu da je smirena i ponižna,..

I tako još mnoga pitanja koja u nekom trenu mogu biti i zabavna, a u nekom i ponižavajuća.

Kada prvi put razgovaraju sa nekim strancem i ispostavi se da tečno govori neki strani jezik, ovi u čudu ne mogu doći sebi. Zar vi nešto učite? Naravno, previše su kulturni da takvo što kažu.

Ali zato imaju prve kone, koje i nisu baš bogate ovim nivoom kulture, pa će reći sve što padne na taj mali um. A ova opet nema pravo na to da se naljuti, pa tobože ona je oličenje sabura, trpljenja i meleka u ljudskom obliku.

Kad je poslodavac u pitanju, to je posebna tema. Ako im posaljete CV sa slikom uvijek riskirate da vas prekriže prije nego što upoznaju vas potencijal i kvalitet, a ako ne pošaljete onda morate biti spremni na zanimljiv izraz lica pri upoznavanju. Domaći će vam reći kako ste divni, ali oni se šire na strano tržište pa vas žele zaštiti od neugodnosi, a stranci će najčešće reći kako jedva čekaju da vas zaposle jer eto znaju da vijernici ne kradu i da su pouzdani.

Pa da vam kažem, te žene žive sasvim iste živote kao i vi, uživaju u istim stvarima, smiju se lijepim salama, imaju iste želje i čežnje, vole svoje muževe i sve što ide uz njih, plaču i tužne su zbog istih stvari koje i vas bole, ne kupaju se sa maramama i ne spavaju u njima, svoje pare najčešće same zarađuju i imaju isto kao i vi periode pms-a i kada im dođe „žuta minuta”.

Nasmiješite se jedna drugoj prilikom sljedećeg susreta, jer sve smo mi na kraju žene sa sličnim okolnostima.

Ja sam danas odabrala svoju omiljenu crvenu i žurim da zagrlim prijateljicu koja me čeka, a ne nosi je uopšte.

Piše: Aida Čičak
Photo source