Mirsosw

Prijedor – da se ne zaboravi „Dan bijelih traka“ (White Ribbon Day)

image
Mirsad Matrić

Dan bijelih traka jest dan sjećanja na događaje koji su se počeli dešavati od 31. maja 1992. na području općine Prijedor. Naime, na taj dan izdana je naredba od Kriznog štaba nasilno instalirane vlasti tadašnje općine Prijedor kojom se nesrpskom stanovništvu naređuje isticanje bijelog platna na svojim domovima, dok su nesrbi, uglavnom Bošnjaci i Hrvati, na javnim mjestima na nadlakticama morali nositi bijele trake.

Ta fašistička kampanja, po okrutnosti ravna kampanji protiv Jevreja tokom Drugog svjetskog rata, bila je uvod u etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i genocidu nad Bošnjacima na području Prijedora.

Koliko je ta vjerska i nacionalna netrpeljivost bila pogubna najbolje ilustrira činjenica da je tokom 3 i po godine rata na području Prijedora ubijeno 3176 ljudi. Kroz koncentracione logore (Omarska, Trnopolje i Keraterm) prošle su desetine hiljade ljudi, nad kojima su izvršene masovne egzekucije, zločini silovanja, različite vrste tortura, kao i zločini protiv čovječnosti. Također, u Prijedoru je ubijeno 102 djece mlađe od 18 godina.

Dan bijelih traka obilježava se svake godine u pojedinim gradovima Bosne i Hercegovine, kao i gradovima širom svijeta. (Wikipedia)

* * *
U okviru planiranog, sistematskog i nasilnog napada i preuzimanja vlasti na području općine Prijedor, 26. maja 1992. godine, paralelno uspostavljenje srpske strukture vlasti u ovom gradu donijele su, između ostalog, odluku o osnivanju logora Omarska, Keraterm i Trnopolje, kroz koje će u roku od svega tri mjeseca proći hiljade prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, od kojih su brojni pobijeni, a drugi fizički zlostavljani, premlaćivani, silovani i podvrgnuti brojnim drugim nehumanim i ponižavajućim postupanjima..

Logor Omarska

Kad su u Omarsku stigli prvi zatočenici, uređena su stalna stražarska mjesta, a oko logora su postavljene protivpješadijske mine. Oko kruga logora stražarila je vojska, a policija je, prema iskazima svjedoka, bila „unutra, gdje su bili zatočenici“.

Kako nam Ramulić objašnjava, prema evidenciji srpske policije do koje je došao Tribunal, u logoru Omarska bile su zatočene 3.334 osobe, od toga 37 žena i 28 maloljetnih osoba.

„Ta evidencija ne mora biti vjerodostojna i moguće je da je broj zatočenika koji su prošli kroz logor bio i nešto veći tokom tri mjeseca. Bilo je premještanja zatočenika iz logora u logor, a dok je postojao logor broj je i dopunjavan dovođenjem novih logoraša. Do sada smo utvrdili imena 458 zatočenika Omarske koji su tu ubijeni ili su posljednji put viđeni prije nestanka“, ističe.

Logor Keraterm

Za logor Keraterm nije nađena bilo kakva evidencija, objašnjava dalje naš sagovornik, ali se kroz sudske postupke utvrdilo da je prosječno u tom logoru bilo 1.200 osoba i da je tokom dva i po mjeseca postojanja logora kroz njega prošlo blizu 3.000 ljudi.

„Recimo na osnovu svjedočenja u kojima su iznesene brojke zatočenih po prostorijama, krajem jula 1992. godine u tom logoru broj zatočenika je dostigao 1.990 osoba. U Keratermu je bilo više kretanja, odvođenja i dopunjavanja zatočenika nego u Omarskoj. Prema evidenciji koju smo uradili na osnovu prijava rodbine, u ovom logoru su ubijena ili nestala 362 zatočenika“, dodaje Ramulić.

Logor Trnopolje

Za logor Trnopolje se u presudi Stakiću spominje 23.000 osoba koje su prošle kroz logor, mahom žena i djece. Logor je funkcionisao i kao sabirni centar, odakle su vršene deportacije, ali i kao logor za vojno sposobne muškarce.

„Za taj logor nema precizne evidencije o smrtno stradalim, ali se pouzdano zna da je u njegovom krugu ubijena jedna žena i jedno dijete, da su u okolnim kućama u više navrata odvođeni zatočenici i tamo su pogubljeni, a radilo se ukupno o broju između 30 i 50 ljudi. Pored toga, iz Trnopolja su 21. augusta 1992. godine ukrcali zatočenike koje su izdvojili iz konvoja na Vlašiću i koje su strijeljali prijedorski policajci. Evidentirali smo 187 ubijenih i nestalih u tom zločinu, a bili su prethodno zatočenici Trnopolja“, govori Ramulić.

Prema Haškom tribunalu, u logorima su činjena djela silovanja i seksualnog nasilja, a hiljade ljudi su podvrgnute nehumanom i ponižavajućem postupanju koje je uključivalo rutinska premlaćivanja i mučenje. Zatočenici su živjeli u nehigijenskim uslovima, a hrana koju su dobijali bila je jedva dovoljna za preživljavanje. Osim toga, konstatovano je da su u logorima ubistva bila česta.

„Ne može biti nikakve razumne sumnje o tome da je počinjeno više masakara, između ostalog, u prostoriji br. 3 u logoru Keraterm 24. jula 1992. ili blizu tog datuma. Krajem jula 1992. u logoru Omarska je ubijeno više od stotinu ljudi, a 5. augusta 1992. iz Omarske je autobusima odvedeno i pobijeno 120 ljudi. Dana 21. augusta 1992. pripadnici prijedorskog interventnog voda koji je pratio deportacijski konvoj ubili su na planini Vlašić 200 ljudi iz tog konvoja“, navodi se u presudi Stakiću.

3.000 ubijenih Prijedorčana, protjerano više od 53.000

Check Also

sadzid foto

MANIFESTACIJA – Preuzimanje dužnosti novog imama Sadžid ef. Jusić-a

Uz zahvalu Allahu dž.š.koji nam je to omogućio, u subotu smo obilježili manifestaciju preuzimanja dužnosti novog Imama...

Kurban Bajram 2020 025

Bajram u doba Korone…..

Kurban Bajram 2020