Nezavisnost ili neovisnost stanje je nacije ili države, u kojoj njezini stanovnici samostalno donose odluke na području svog teritorija.
Deklaracijom nezavisnosti proglašava se nezavisnost.
Nezavisnost najčešće podrazumijeva samo jedan njen dio, teritorijalni i pravni. Sve češće se govori o ekonomskoj, monetarnoj, energetskoj i prehrambenoj nezavisnosti koje postanu upitne čim dođe prva veća kriza, sukob, sankcije, epidemija ili bilo kakav veći trgovinski poremećaj. Potpuna nezavisnost znači imati svoju hranu, energiju, vodu, zemlju, more, novac, komunikacije, infrastrukturu, distribucijsku mrežu i koridore. Društveni sustav koji preferira privatno vlasništvo postupno rastače nezavisnost zajednice.
Autonomija je vrsta neovisnosti, koju odobri vlast koja je nadzire i dalje zadržava vrhovni autoritet u tom području. Protektorat se odnosi na autonomnu regiju, koja ovisi o vlasti, koja njome vlada. Datumi proglašenja nezavisnosti ili rjeđe datumi početka revolucije, obično se slave kao nacionalni praznik, poznat kao Dan nezavisnosti. Naša država, Bosna i Hercegovina, svoju nezavisnost je stekla referendumom o nezavisnosti koji se održao 1.3.1991. godine na kojem se preko 60% glasača odlučilo da živi u suverenoj i nezavisnoj zemlji, a nikako pod protektoratom dotadašnje SFR Jugoslavije. Na ovaj dan, nakon 29 godina, njeni građani obilježavaju taj datum sa ponosom ma gdje u svijetu da se nalaze, bitno je da nose korjene i ćuvaju svoju domovinu u srcu. Taj datum smo obilježili i mi džematlije u našem džematu uz prezentaciju i podsjećanje sviju nas na taj datum i na ono što je uslijedilo ubrzo poslije toga. Podsjetili smo se na to, koliko je života kao šehida palo kao potvrda za ono što se nezavisnost zove. Podsjetili smo se na riječi našeg prvog predsjednika rahmetli Aliju Izetbegovića te na vremena u kakvim se nalazio tadašnji naš narod a koji je i danas svjedok samom sebi da počesto zna zaboraviti na osnovnu suštinu kojom ćuva svoju domovinu a to je taj osječaj pripadnosti toj domovini, ili drugaćije rečeno osjećaj identiteta. Taj osjećaj bi značio izjednačavanje ili poistovjećivanje sebe sa svim onim dobrim što karakteriše nas, naše porijeklo, našu vjeru i našu domovinu, ali u pravom smislu te riječi bez imalo stida a sa puno ponosa, bez imalo straha a sa puno hrabrosti, bez imalo poniženja a sa puno dostojanstva izreči tu riječ Bosna i Herzegovina. Na ovo sve prilići da se sjetimo i Alijinih riječi: „Ostani uspravan. Kako ćeš pognute glave ispod zvijezda? Kojim god putem da kreneš na kraju čeka smrt. I sve se završava propašću. I ti ćeš umrijeti. I ovaj svijet će umrijeti. Zato ostani uspravan.“ Na ovaj datum prisjetili smo se i poistovjetili sa našom vjerom, a sevebom naših imama, mualima te naše djece, i naravno naših džematlija koji u velikom broju propratiše ovaj naš jedinstveni i neponovljivi, tekao śto Samir ef Bešlić reče „originalni“ vjersko-tradicionalni program. Originalan jeste samim tim što je podržan od sviju nas samih, kako izvodžača tako i onih koji svojim pažljivim prisustvom uveličaše ovaj skup. Na kraju kao i uvijek, dio tradicije upravo jesu bili ćevapi koji po prvi put u domaćem roštilju od strane naših vrijednih roštiljdžija zamirisaše našim džamijskim prostorom. Neka nam je svima sretan Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.