Vrijednost gradnje džamije i čuvanja džemata

Počevši od našeg Poslanika s.a.v.s., pa do današnjih dana džamije su se gradile, održavale, renovirale i uljepšavale. Pitamo se kakve su to osobe koji grade džamije ? Ko su ti koji daju svoj imetak kako bi sagradili džamiju ? Ko su ti koji finansiraju izgradnju džamije, munare, kupola, ugradnju prozora, vrata i dr.

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana.

Odgovor na ovo pitanje možemo naći u Allahovoj Knjizi Kur‘ani Kerimu gdje Allah opisuje one koji Allahove džamije grade i održavaju: إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللَّهِ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا اللَّهَ فَعَسَىٰ أُولٰئِكَ أَن يَكُونُوا مِنَ الْمُهْتَدِينَ

„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (Et-Tevbe, 18)

U ovom ajetu Uzvišeni Allah potvrđuje vjerovanje onome ko održava džamije, kao što prenosi Imam Ahmed od Ebu Seida El-Hudrija, da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao : إذا رأيتم الرجل يعتاد المساجد فاشهدوا له بالإيمان

« Kada vidite čovjeka da posjećuje džamije posvjedočite mu da posjeduje iman. » Dakle onaj koji posjećuje džamiju te mu je to postalo adet tako da ga često viđamo u džamiji za njega Poslanik a.s., kaže da možemo posvjedočiti da ima vjere-imana.

Šta znači redovno.? To znači da se trudi ići u džamiju kada mu se ukaže prilika. Da li će to biti svakodnevno pet puta ili manje, jednom sedmično ili mjesečno ili još manje, svakako ovisi i o blizini džamije, o vremenskim prilikama, o zdravstvenom i bezbjedonosnom stanju i drugo. Međutim onaj ko prolazi pored džamije slušajući ezan potvrđuje sigurno suprotno.

Na prvom mjestu Allah opisujue one koji grade i održavaju džamije sa imanom, to su oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Ima ljudi koji vjeruju u Allaha, ili onih koji vjeruju da postoji neka sila koja upravlja svijetom, ali ne vjeruju da ima i onaj svijet. Upravo je to ono što razlikuje vjernike od nevjernika i upravo je to ona nit koja dijeli jake vjernike od slabih. Shodno svom imanu u Allaha i u onaj svijet čovjek upravlja i usmjerava svoje životne aktivnosti. Tako onaj koji više voli dunjaluk daje prednost ovome svijetu i ne bori se previše za onaj svijet. Ali zato onaj ko spozna da je Ahiret ljepši i da je vječan bori se da ga na svaki mogući način zaradi, a jedan od tih načina jeste gradnja i održavanje džamija.

A Allahov poslanik kaže: ‘Ko bude sagradio mesdžid želeći Allahovo zadovoljstvo, biće mu sagrađena slična kuća u Džennetu.’ (Buhari, br. 450) Upravo zbog ovog razloga, zbog one kuće u Džennetu, džamije grade oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.

Džamija nam je potrebna i zbog još nečega. Allah kaže da pored imana njegove džamije grade oni koji namaz obavaljaju i zekjat daju. Džamija nam je potrebna zbog zajedničkog namaza putem kojeg jačamo naš iman, naše bratske odnose, našu ljubav, slogu i saradnju.

Ima onih koji redovno dolaze, ali ima i onih koji veoma rijetko dolaze. Ljudi se pravdaju raznim izgovorima što ih nema u džamiji. Neki kažu da nemaju vremena, neki da nemaju šta raditi, neki čak govore kako su džamiji sve sami lopovi, ili neki kažu kad vidim ko sve ide u džamiju meni se ne ide, ili neki se naljutio na ovog ili onog pa neće zbog njega u džamiju itd. Što se tiče vremena u to nećemo ulaziti, ali sjediti kod kuće ispred TV ekrana, ili dremuckati na kauču, ili hladovati u bašti i govoriti da nemamo vremena je čisto samoobmanjivanje. Allah najbolje zna jesmo li mogli doći na namaz ili ne.

Oni što kažu da nemaju šta raditi u džamiji moraju znati da džamija nije firma nego je ona Allahova kuća gdje se radi za onaj svijet, a sam dolazak u džamiju je način putem kojeg se stiču sevapi, zatim namaz u džematu i njegova veća vrijednost za 27 puta su dovoljni argumenti da nas bolje motivišu.

Ima i onih koji se pravdaju kako su u džamiji sve sami lopovi počevši od hodže pa nadalje. Pogledajmo samo sa kakvim lopovima radimo u firmama ali niko ne kaže da neće da ide u firmu. Zašto? Zato što ljudi osjećaju i imaju materijalnu korist od dolaska u firmu pa su zbog toga spremni da žrtvuju svoje slobodno vrijeme, da saburuju na uvrede, naredbe i komentare, jer znaju da će na kraju mjeseca dobiti platu. Koliko smo svjesni Allahove plate? Koliko nas ima koji rade u Allahovoj firmi? Jesmo li se zapitali koliki imamo neprekinuti radni staž kod Allaha? (Od kada redovno klanjamo).

Oni koji ne dolaze u džamiju zbog ljudi nisu ni svjesni da su podlegli šejtanu i njegovom nagovaranju. Svaki namaz mi obavljamo radi Allaha, a ne radi ovoga ili onoga.

Zatim Allah pored namaza opisuje graditelje džamija da oni zekjat daju. Izdvajaju iz svog imetka, iz svojih novčanika kako bi podigli i održvali Allahove kuće. Davanje na Allahovom putu je čin materijalnog ibadeta koji ima posebnu vrijednost kod Allaha. U hadisu se prenosi da je džomet (koji dijeli svoj imetak) pretekao ulaskom u džennet i gaziju i alima. A zasigurno da i mi možemo biti takvi.

I na kraju Allah opisuje graditelje Allahovih kuća da se oni nikoga osim Allaha ne plaše. Danas ćemo vidjeti ljude preplašene, boje se budućnosti, boje se ljudi, boje se munje i groma, boje se ovoga ili onoga, dok graditelji džamije se samo Allaha boje i samo od Njega pomoć i oprosta traže i samo od Njega se nadaju nagradi. Za one koji u Allaha i onaj svijet vjeruju, koji namaz obavljaju, koji zekjat daju, koji se nikoga osim Allaha ne boje, za njih Allah kaže: oni su nadati se na pravom putu.

Toliko dobra, toliko lijepih djela, i hajrata i opet kaže, nadati se, a ne zasigurno su na pravom putu. Zašto braćo draga, zbog čega? Zato što se svako djelo vrednuje prema namjerama i svaki onaj ko bude Allaha radi gradio i održavao Allahove kuće oni će shodno svome nijjetu biti nagrađeni. Ima ljudi koji grade džamije da bi ona nosila njegovo ime, da bi se spominjao u narodu, da bi se govorilo da je džometan i dobročinitelj i itd., međutim Allah prima samo ono što je u Njegovo ime i radi Njegovog zadovoljstva učinjeno.

Džamija i odlazak u džamiju i prisustvo u džematu učvršćuju zajedništvo muslimana. Uzvišeni Gospodar je rekao:” Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte”. (Ali-Imran 103) U komentaru ovog ajeta imam Kurtubi je rekao:” Allah dž.š. nareðuje jedinstvo a zabranjuje raskol i cijepanje, jer raskol i cijepanje vode u propast, a u jedinstvu je spas i opstanak”. ( Tefsir el-Kurtubi 4/156).

Rekao je imam Šafija:” Ukoliko u džamiji postoji imam postavljen od nadležne institucije, pa doðu ljudi koji su zakasnili klanjati u džematu, klanjaće pojedinačno, svaki za sebe, i ne volim da u takvoj džamiji klanjaju skupno nakon što se je već klanjalo, a ako bi klanjali skupno bilo bi im ispravno, ali prezirem to jer prethodne generacije nisu to radile, i smatram da je to pokuðeno jer vodi neslaganju i raskolu meðu muslimanima’’.

Rekao je Allahov poslanik s.a.v.s.:’’ Zaista je Allah zadovoljan sa tri stvari, a prezire druge tri. Zadovoljan je da Ga obožavate i da mu sudruga ne pripisujete, da se čvrsto Allahova užeta držite i da se nikako ne razjedinjujete, a prezire, rekla-kazala, mnoštvo beskorisnih pitanja i upropaštavanje imovine’’.(Muslim / 1715).

Komentarišući riječi Poslanika s.a.v.s.’’i da se nikako ne razjedinjujete’’ imam Nevevi je rekao:’’To ukazuje da je muslimanu obaveza da bude sa ostalim muslimanima u zajednici, da se meðusobno vole, jer je to jedan od temeljnih principa islama’’. (Sahihu muslim s komentarom imama Nevevija, 6/291)

Prenosi se od Zera da je rekao:’’Održao je Omer r.a. hutbu u Šamu, rekavši:’’Jedne prilike Poslanik s.a.v.s. je ustao da nam se obrati, kao što ja stojim pred vama, pa je rekao:’’ Imajte lijepo mišljenje o mojim ashabima, zatim, generacijama poslije njih, zatim, onima poslije njih, nakon čega će se proširiti laž, pa će čovjek svjedočiti prije nego bude upitan da svjedoči, i davaće prisegu prije nego to bude od njega traženo, pa ko bude želio najveći stepen u džennetu neka se drži džemata i zajednice, jer zaista je šejtan sa onim koji se odvoji, a od dvojice je udaljeniji, i koga njegovo dobro djelo bude činilo radosnim, a loše djelo tužnim, on je vjernik’’. (Bilježi Tirmizi i kaže hadis hasen-sahih).

Simak ibn Velid el-Hanefi je jedne prilike sreo ibn Abbasa pa ga je upitao; Šta misliš o našim vladarima koji nam čine nepravdu i bespravno uzimaju naše imetke, da li da ih u tome spriječimo? Odgovorio je: ne, dadni im, zajednica, zajednica, zaista su priješnji narodi upropašteni zbog nejedinstva, zar nisi čuo govor Uzvišenoga: ’’ Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte’’.( Edderul- mensur od Sujutija, 2 /285).

Ovakva konstatacija i odgovor ibn Abbasa ukazuje na jednu jako bitnu stvar, a to je, davanje prednosti općim interesima i interesima zajednice nad ličnim interesima pojedinca. Jer u toj situaciji nepokornost nepravednim vladarima mogla bi dovesti do krvoprolića i raskola meðu muslimanima, što bi bilo kobno za sve muslimane, meðutim, čuvanje općeg interesa zajednice i jedinstva muslimana, i ono što se na tom putu pretrpi, pa čak i nepravedno oduzimanje imovine je manje štetno za jednu zajenicu i društvo.

Molim Allaha da nas učini od onih koji će graditi i održavati Allahove džamije, koji će vjerovati u Njega i u budući svijet, koji će redovno džamije posjećivati, namaze u džematu obavljati, koji će zekat davati i koji se neće nikoga osim Allaha bojati. Amin.