Teku rajki potoci,
„Allah, Allah!“ – zboreći,
Din-bulbuli izašli –
Allah, Allah, Allah!
– pojeći.
Tube s grane svijaju,
Kur’an uče, ne staju,
A ružice džennetske –
Allah, Allah, Allah!
– mirišu.
Lica sjajnog k’o mjesec,
Riječi slatke k’o šećer,
U Džennetu hurije –
Allah, Allah, Allah!
– šeću se.
Otvori se kapija,
Rahmet sve nas opija,
Svih se osam kapija –
Allah, Allah, Allah!
– otvara.
Ridvan čuvar kapije,
raj-odjeću što šije.
Kevser vrelo ko pije –
Allah, Allah, Allah!
– sretan je.